Artemidin hram

Artemidin hram se nalazi u drevnom gradu Efesu, oko 50km juzno od danasnjeg grada Izmira u Turskoj.

Boginju lova, Artemidu, su postovali i cijenili sirom Male Azije. Prema grckom mitu Artemida je bila kci Zeusa i njegove prve zene Lete, a sestra blizanka Feba Apolona. Rodjena je na ostrvu Delu gdje je pobjegla Leta da se sakrije od Pitona koga je poslala ljubomorna Zeusova zena Hera da ju pozdere. Prema drugoj verziji, rodjena je u Ortigiji, u Efesu, zbog cega su joj uostalom ovaj hram i podigli. Artemida je inace bila boginja lova i smrti, zastitnica suma, livada i prirode.

Izgradnju svetilista svojoj boginji zastitnici Efezani su u drugoj polovini sestog vijeka prije nove ere povjerili arhitektu Herzifronu. Za gradjevinski materijal uzeo je mramor koji se dovozio sjeveroistocno od mjesta koje je odredjeno za sveto mjesto. Kako je Efes trusno podrucje, hram se gradio na obali rijeke Kaistre, na mocvarnom tlu gdje rusilacka snaga potresa i nije tako jaka kao na suhim i cvrstim mjestima. No, to je otezavalo prenosenje mramora. Izgradnja hrama trajala je dugo, 120 godina. Herzifrona je naslijedio njegov sin Metagen, a kad je i on preminuo gradnju su dovrsili Peonije i Dimitrije. 450. godine prije nove ere hram je bio konacno gotov. Nije bio ponos samo grada Efesa, vec i ostalih maloazijskih gradova, buduci da su i oni ucestvovali u njegovoj izgradnji. Veliku novcanu pomoc je pruzio lidijski kralj Krez.

Hram je izgradjen u jonskom stilu. Pravouglog je oblika. Tlocrt je imao dimenzije 100×55 m i sa svih strana dvostruki red stubova koji su dosezali i do 15m. Dva puta po 8 stubova skrivalo se iza, dva puta po 20 stubova stajalo je sa strane, a sve su to bili monoliti od mjesnog mramora. Cijela zgrada je sa fasadom gledala na prostrano dvoriste. Mramorne stepenice koje su okruzivale gradjevinu vodile su do visoke terase.

Hram je bio u dvostrukoj funkciji: kao hram i kao sveto mjesto. Godinama su ga posjecivali trgovci, turisti, umjetnici i kraljevi koji su iskazivali pocast boginji darivajuci joj blaga iz svojih riznica. Arheoloska istrazivanja su otkrila darove hodocasnika: male kipove Artemide od zlata i slonovace, razne nausnice, narukvice, ogrlice, umjetnine iz citave Perzije i Indije.

Noci 21. jula 356. godine prije nove ere Herostrat je do zemlje spalio hram, u namjeri da svoje ime ucini besmrtnim. Herostratov djelo izazvalo je ogorcenje Grka buduci da je Artemizij bio riznica svih maloazijskih gradova. Poslije toga sve su Jonske drzave donijele odluku da Herostratovo ime niko od pisaca vise nije smio spomenuti, cak ni u dokumentu o pozaru u kome je zauvijek nestao Artemidin hram. Medjutim kod nekih se autora i pored toga sjecanje na Herostratovo ime sacuvalo pa mu se tako zelja i ostvarila. Zanimljiv slucaj je da se Aleksandar Makedonski rodio te iste noci kad je hram spaljen.

U narednih dvadeset godina su svi gradjani prionuli na posao i prikupljali novac za obnovu hrama. Kad je 333. godine prije nove ere Aleksandar Makedonski osvojio Efes pri osvajanju Male Azije pripomogao je obnoviti Artemidin hram.

Obnavljanje je povjereno Dejnokratu. On se okvirno drzao prvobitnog izgleda hrama. Kao ranije hram je bio u jonskom stilu postavljen na stepenicastoj osnovi i okruzen dvostrukim redom stuvova od po 18m. Artemidin kip u hramu izradio je poznati kipar Praksitel.

Artemidin hram predstavlja jedan od najznacajnijih muzeja staroga doba. Kad je citavo Sredozemlje potpalo pod vlast Rima, Efes kao trgovacki centar nije izgubio svoj znacaj. Rimljani su postovali Artemidu pod imenom Dijana. Kad je Sveti Pavao u prvom vijeku nove ere posjetio Efes da propovijeda hrscanstvo bio je suocen sa obozavaocima Artemidinog kulta koji nisu imali namjeru napustiti svoju boginju.

262. godine nove ere privuceni glasinama o bogatom hramu Goti su osvojili Efes i razorili hram. Efezani su prisegnuli da ce ga ponovo obnoviti, ali do cetvrtog vijeka nove ere vecina ih je presla na hriscanstvo. Tako je Artemizij pao kao zrtva potresa i Gota, a njegove posljednje stubove odvezao je car Justinijan za ukrasavanje Aje Sofije. Godine 389. nove ere car Teodosije je izdao edikt protiv paganskih hramova. Mramorni materijal svetista koristio se za izgradnju raznih objekata, a nekoliko celnih stubova s podnozjima, do kojih hriscanima nije bilo narocito stalo, nakon desetogodisnjeg trazenja nasao je ispod 6m dubokog sloja blata Englez J. T. Wood i dopremio ih 1869. u British Museum. Na jednome od njih nalazi se darovni natpis lidijskog kralja Kreza. No najstrasnije rusenje hram je dozivio zato sto se nalazio na mocvarnom tlu koje ga je trebalo, po graditeljevoj ideji stititi od potresa.

● Nazad ●