Keopsova piramida

 

Tri velike piramide, grobnice drevnih egipatskih faraona IV dinastije: Keopsova, Kefrenova i Mikerinosova protezu se u pravilnom obliku (u medjusobnom Pitagorinom trouglu sa stranicama u omjeru 3:4:5) na desetak km od grada Kaira do Fajumske oaze u Gizehu i jedino do danas sacuvano svjetsko cudo.

U starom Egiptu se vjerovalo da je covjekova licnost sastavljena od razlicitih elemenata od kojih su neki bili besmrtni. Na smrt se gledalo kao na prekid zivota, prepreku preko koje covjek mora preci da bi dosegnuo vjecnost. U trenutku smrti tijelo napusta besmrtni element, Ba. Vjerovanje u nacin na koji on postoji razlikovalo se prema polozaju sto ga je pokojnik zauzimao na ovome svijetu, a takodje i s obzirom na razdoblje egipatske istorije u kojem je zivio. Medjutim, ma koji mu se oblik postojanja pripisivao, on je predstavljao trajnu vezu izmedju ovoga svijeta i tijela u grobu pa je i nadalje bio ovisan o hrani i drugim poklonima koji su se ostavljali u grobu za njegovo neprekidno trajanje na drugome svijetu.

S razvojem izuzetno profinjenog i slozenog drustva, poglavare raznih zajednica pokapalo se u razradjenije grobove od naredanih opeka, koje se bogato opremalo. Tijelo u grobu vise nije bilo u neposrednom dodiru s vrucim, suhim pijeskom. Stoga bi tjelesno tkivo doseglo mnogo veci stepen raspadanja prije nego sto bi prirodno isusivanje zaustavilo taj proces. Zato se razvilo vjerovanje da tijelo pojedinca treba ocuvati nakon njegove smrti, kako bi se, ako pozeli, u bilo koje vrijeme mogao vratiti na zemlju, na mjesto koje mu je namijenjeno u njegovu ocuvanom tijelu u grobu. Stoga je postalo nuzno razviti metodu ocuvanja tijela u beskonacnost i postupno, kroz pokusaje i greske, metoda je bila pronadjena: mumifikovanje.

Mumifikovanje je postupak u kojem se iz mrtvog tijela uklanjala utroba koja se odlagala u posebne posude, kanape, zatim se tijelo ispiralo palminim vinom, natapalo solju, bitumenom i etericnim uljima, ispunjalo aromaticnim tvarima, uranjalo duze vrijeme u natron i konacno cvrsto umatalo u trake i zavoje u smolastim ili u alkoholnim supstancama. Kad je mumija konacno posve umotana jos jednom se obavija tamjanovim parama dok svestenici izgovaraju veliku zavrsnu molitvu: “K tebi Ozirise, dolazi tamjan, koji je dosao iz Hora, mirha koja je dosla iz Rea, natron koji je dosao iz Nekbeta, bilje ankjemi, koje je doslo iz Ozirisa: smola koja je dosla iz blazenoga Kenofrea...”

Nakon smrti, kralj se (kojeg se dijelom smatralo bozanskim) iznova sjedinjavao sa svojim ocem Raom, bogom sunca. Piramidu, mjesto njegova ukopa, moze se smatrati rampom ili nekom drugom vrstom kraljeva pristupa na nebo.

Kralj Keops (2575-2550. god. p.n.e.) je izgradio svoju piramidu, Veliku piramidu. Velika piramida je jedan od najvelicanstvenijih i najsavrsenijih primjera tehnickog umijeca svih vremena i svake kulture. Ako i ne uzmemo u obzir primitivnost raspolozivih orudja u trecem vijeko prije nove ere po tehnickoj virtuoznosti i smjelosti nju ne nadmasuje ni jedna danasnja gradjevina. A ipak tog velikog pothvata latila se kultura koja je netom izasla iz kamenog doba, i jos se dugo sluzila kamenim orudjem i jako je raspolagala bakrom za dlijeta i pile kojima su oblikovani golemi kameni elementi za nove spomenike. Sve radnje na piramidama obavljale su se iskljucivo rucno. Za gradnju tih gigantskih struktura bili su nuzni ne samo matematicki proracuni, nego i pomno astronomsko opazanje, jer je svaka njihova stranica tacno uskladjena sa stranama svijeta. Tako fino mjerenje zahtijevalo je visoke zanatske standarde, nenadmasene sve do nasih dana. Buduci da se za vrijeme poplave piramida nalazila samo nekoliko stotina metara od Nila, za izgradnju je bila potrebna cvrsta kamena podloga, sto je zahtijevao pijesak. Ploha lezista Velike piramide odstupa od libele tek nesto vise od pola palca.

Rad su obavljali specijalizovani radnici i obrtnici uz pomoc vojske neobucenih ili priucenih radnika koji su se svaka 3 mjeseca regrutovali iz poljoprivrede. Citava gradnja je obavljena uz pomoc ona dva “jednostavna stroja” klasicne mehanike: poluge i kosine. U to vrijeme nisu bili izumljeni kotac, ni kolotura ni zavrtanj.

Visina piramide je dosezala 147m, a stranice su duzina po 230m. Izgradjena je od 2,5 miliona kamenih blokova tezine i do 3t.

Pri gradnji nije primjenjivano nikakvo vezivno sredstvo. Kamene gromade su prislanjane jedna na drugu da su se drzale samo vlastitom tezinom. Pretpostavlja se da je gradnja trajala 20 godina.

Velika piramida je struktura slozene unutrasnjosti koja se sastoji od 3 glavne komore i niza hodnika na raznim nivoima. Hodnici vode u krajnju, pogrebnu komoru.

U samom srcu piramide nalazi se jos jedno gradjevinsko cudo: Velika galerija. Naime, granitne grede u toj komori koje su postavljene na svodu visokom 8,5m ne leze u horizontalnom smjeru, nego koso gore. Obrade greda i ploca je tako perfektna da se fuge jedva prepoznaju.

Velika galerija vodi koso gore ka kraljevskoj komori mocnim hodnikom duzine 46,61m, sirine 2,09m, visine 8,53m. Hodnik se suzava u pravcu tavanice.

Kraljevska komora je cetverospratna prostorija koja u pravcu sjever-jug mjeri 5,27m, a istoka prema zapadu mjeri 10,47m, a visina joj je 5,28m. Zidovi ove male sale sastoje se od 5 enormnih granitnih greda koje su postavljene jedna na drugu, a pod je oblozen granitnim plocama. Na zapadnom zidu se danas nalazi prazan kraljevski sarkofag dimenzija: 2,28×0,98×1,04m. Zanimljivo je da su njegove dimenzije vece od dimenzija hodnika koji se penje i vodi ka velikoj galeriji. Isto su tako hodnici u piramidama Kefren i Mikerinos uzi od njihovih sarkofaga. Uz brojne pretpostavke ni ova tajna koja se pripisuje piramidama nije objasnjena.

Treca komora, duboko pod zemljom nije nikad dovrsena.

Svaka je piramida imala i svoje pomocne zgrade, medju njima i hram-mrtvacnicu, gdje se dusa mrtvoga kralja pripremala za drugi zivot.

Unutrasnjost piramida kod Gizeha uredjena je vrlo domisljato kako bi se odbili pljackasi grobnica. Ulaz je u Keopsovu piramidu bio skriven iza obloge od glatkog i finog kamena, a cini se i da su prazna podzemna komora i prolaz koji se spusta prema njoj bili namijenjeni skretanju pljackasa s puta prema zazidanom gornjem prolazu i samim grobovima. Arheolozi koji su iskapali kasnije piramide otkrili su pravi labirint pun skrivenih vrata, slijepih prolaza i stubista koja ne vode nigdje.

Na istocnom rubu kompleksa piramida u Gizi, kraj puta prema Kefrenovoj piramidi nalazi se poput cuvara groblja divovska sfinga, tajanstveni slozeni lik grabezljive macke i kralja, koja se cesto objasnjava simbolom u kralju utjelovljenog jedinstva snage i duha. Egipcani Nove drzave nazivali su tog diva “Hor u horizontu” videci u njemu boga Sunca u stepenu izlazenja, svitanje kao simbola uskrsnuca i budjenja u novi zivot. Sahranjivanjem u kozu grabezljive macke, kralj se tjelesno sjedinio s boginjom grabezljivom mackom u nadi da ce se iz njena tijela ponovno roditi.

Ova sfinga je napravljena u vrijeme Stare drzave, 4 dinastije (2550 -2500. god.n.e.) otprilike kad i piramide. Napravljena je od vapnenca, duzine je 7,35m, visine 20m. Ima oblik lava sa ljudskim licem.

Stare civilizacije poznaju sfinge u svim varijacijama:  tijelo lava sa glavom ovna, tijelo jarca ili psa sa glavom covjeka, tijelo ovna sa glavom ptice, ljudsko tijelo sa glavom krokodila, itd. Ovi neobicni likovi su pripadali boginji Hator. U narodnim vjerovanjima ovakva su cudovista zivjela kao bozanski spijuni medju ostalim zivotinjama.

Ovo posljedne cudo obavijeno je velom misterije sa iznenadjujucom cinjenicom da su u to vrijeme arhitekti ovog spomenika izvrsili ova (tek ih je nekoliko navedeno) precizna mjerenja:

Jesu li sve ovo puke podudarnosti? Samo ce vrijeme i buduci istoricari moci dati odgovor na to pitanje.

 

 

 

● Nazad ●