SKOK UVIS

Napolju, letvica za skok uvis ne izgleda tako impresivno visoka, jer na nju baca senku ogromna arena i nebo. Ali njena visina je ipak neverovatna, mnogo veca od visine gornjeg dela jednog prosecnog rama za vrata !

Odskok mora biti jednim stopalom sa ravne staze. Skok nije uspeo ako se letvica obori sa svojih drzaca . ili ukoliko skakac dotakne bilo koji deo doskocista ili tlo oko njega bilo kojim delom tela, a da prethodno nije preskocio letvicu.Skakaci mogu poceti da se takmice na bilo kojoj visini koja je veca od propisanog minimuma i skakati po sopstvenom nahodjenju. Tri uzastopna neuspeha znace eliminaciju. visina se meri od tla do najnizeg dela gornjeg dela letvice.

Skakaci ponekad propuste da preskacu odredjene visine da bi psihicki delovali na protivnika.

Ova disciplina ima tri faze: 1) zalet, 2) odskok i 3) prelet (faza leta koja traje od momenta napustanja tla,prelazak letvice sve do momenta kontakta sa doskocistem). Najtezi elemenat skoka je odskok nogom, koji cini 85-90% ove discipline.

Zaletiste je lepezastog oblika i omogucava skakacima da se priblize letvici za preskok sa strane i pod raznim uglovima.

Zalet: zavisi od toga koji se od mnogih stilova preskoka koristi. Danas se najvise koristi "flop" stil kod kojeg je duzina zaleta od 16.7 do 21.3 m duz krive linije. Ovaj stil je izmislio Dik Fosberi, olimpijski sampion iz 1968.

Odskok: kod skoka "flop" tehnikom, zamasna noga se dize do grudnog kosa, podizuci telo uvis.

Raspon izmedju stalaka od cvrstog materijala je 4 m. Letvica je pazljivo postavljena na nosace siroke 40 mm i duge 60 mm sa prostorom od minimalno 10 mm oko krajeva letvice i unutrasnje povrsine stalaka. Letvica je tako postavljena da moze lako pasti napred ili nazad. Teska je 2 kg. Patike: debljina djona je najvise 1.27 cm.