MJESEC

Mjesec se oko Zemlje krece po elipticnoj orbiti nagnutoj oko 5 stepeni u odnosu na ravan ekliptike i u istu tacku u odnosu na zvijezde dodje u srednjem poslije 27.3 dana.To je sidericki mjesec.Tacke u kojima Mjeseceva putanja sijece ravan ekliptike nazivaju se cvorovi.Trinaest puta godisnje Mjesec na nebeskoj sferi stize Sunce i ti susreti nazivaju se konjunkcije.Kad se Mjesec
vidi sa Zemlje u suprotnom smjeru od Sunca,kazemo da je u opoziciji.
Gotovo cijela povrsina Mjeseca prekrivena je kraterima koji se najljepse vide kad svjetlost na njih pada koso i kada se vide mnogi detalji reljefa koji se gube pri vertikalnom osvjetljavanju.Krateri su po obliku raznovrsni.Neki su unutra potpuno ravni
dok se kod drugih u krateru nalazi samo jedno ili cak vise centralnih uzvisenja.Cesto unutar velikog kratera mozemo da zapazimo
i manje kratere.
Najveci jasno ocrtani krater na vidljivoj strani mjeseca je Klavijus.Njegov najveci precnik iznosi 235km.Rub mu je visok i do 6000 metara.On je toliko veliki da posmatrac u njegovom centru ne bi znao da se nalazi u krateru posto njegove ivice uprkos tolikoj visini ne bi vidio zbog toga sto je Mjesec okrugao.Krater Tiho pripada tipu koji se cesto naziva prstenaste planine.Samo mali dio njegovog dna je ravan.Unutrasnji dio prstenastih planina ponekada izgleda slojevit ili terasast.Drugi primjer ovakvih prstenastih planina su Eratosten i Kopernik,dva ogromna udarna kratera.Tiho je interesantan i zato sto iz njega izlaze svijetli zraci koji se protezu preko Mjesecevih planina i mora gotovo okolo cijelog Mjeseca.Narocito lijepo se oni vide za vrijeme punog Mjeseca.Zraci nemaju sijenku i otkriva ih samo svjetlija boja.Ne prekidaju ih ni planine drugi topografski detalji.
Kretanje Mjeseca izaziva i neke pojave koje su veoma zanimljive za amatersko posmatranje,a to su prije svega pomracenja
Mjeseca i Sunca.Pomracenje Mjeseca se dogadja kada Mjesec zadje u konus Zemljine sijenke,sto se moze desiti samo za vrijeme punog Mjeseca.Posto je Mjeseceva orbita nagnuta za oko 5 stepeni u odnosu na ekliptiku,Mjesecevo posmatranje je moguce samo ako je u trenutku Punog Mjeseca,Zemljin pratilac u blizini jednog od cvorova,a to su,kao kao sto je receno tacke u kojima Mjeseceva putanja sijece ravan ekliptike.Kada do pomracenja dodje ono je vidljivo sa svih tacaka na Zemlji gdje je
Mjesec iznad horizonta.Konus Zemljine sijenke,gdje ne prodire nijedan Suncev zrak,okruzen je konusom Zemljine polusijenke,u koji stize samo dio Suncevog zracenja.Ako Mjesec u potpunosti udje u Zemljinu sijenku,pomracenje je potpuno.Najduze moguce trajanje potpunog pomracenja Mjeseca iznosi 1h 45min.A najduze vrijeme sveukupnog pomracenja,mjereno od trenutka
ulaska u Zemljinu polusijenku iznosi 6h 19min.
Mjesec je glavni uzrocnik jos jedne zanimljive pojave,a to je plima i oseka.Nivo vode u okeanima dize se i spusta dva puta
dnevno,pri cemu plima svakog dana dolazi za oko jedan sat kasnije.To se desava posto se Mjesec,glavni uzrocnik plime, nalazi u gornjoj kulminaciji svakog dana za 53 minuta kasnije.Plimske sile,kojima je uzrok Mjeseceva gravitacija,podizu nivo vode okeana i mora.
Od 1610.godine,kada je Galilej uz pomoc svoga teleskopa ugledao na Mjesecu doline,planine i velike depresije,pocela je nova etapa u izucavanju Mjeseca.Tamne oblasti na Mjesecu Galilej je nazvao morima po analogiji sa morima na Zemlji a u XVII vijeku
je nastali i isljenje da su krateri na Mjesecu vulkanskog porijekla,sto se zadrzalo sve do pocetka XX vijeka.
Januara 1959. godine,lansiranje kosmickog broda Luna 1 oznacilo je pocetak kosmicke ere u izucavanju Zemljinog pratioca.4.
januara Luna 1 se priblizava Mjesecu na rastojanje od 5-6000km,a zatim,usavsi u orbitu oko Sunca,postala prva vjestacka planeta Suncevog sistema.
Luna 2,koja je imala analognu konstrukciju kao Luna 1,spustila se na Mjesec 14. septembra 1959. godine i tako postala prvi kosmicki brod koji je sa Zemlje izvrsio let na neko drugo nebesko tijelo.
Osnovni zadatak Lune 3 bio je fotografisanje nevidljive strane Mjeseca,nedostupne za istrazivanja sa Zemlje.6.oktobra 1959.
ona je prosla na rastojanju od 7900km od Mjeseca te je covjek po prvi put ugledao njegovu drugu stranu.Iznenadjenje je predstavljala asimetrija vidljive i nevidljive strane Mjeseca Na nevidljivoj strani gustina kratera je mnogo veca i prakticno nema mora,tako karakteristicnih za nama poznatu stranu.
Luna 16,20 i 24 su dostavile uzorke tla iz raznih oblasti Mjeseceve povrsine,dok su Luna 17 i 21 na Mjesec dostavile samohodne naucne laboratorije Lunohod 1 i 2.
21.jul 1969.godine,3 casa i 55 minuta-prvi covjek je upravo stupio na Mjesec.Nil Armstrong i edvin Oldrin polsije puta dugog 102 casa,45 minuta i 42 sekunde,sletjeli su Mjesecevim modulom Orao u rejonu kratera Moltke u jugozapadnom uglu velikog Mjesecevog Mora Tisine,dok ih je njihov kolega Majkl Kolins posmatrao iz komandnog broda Apolo 11,koji se nalazio u orbiti.
U trenutku dodira mjeseceve povrsine puls Armstronga otkucavao je 156 udara u minutu.
Prve rijeci Armstronga bile su:"Ovdje baza u Moru Tisine.Orao je sletio." Oldrin je rekao:"Veoma njezan dodir sa Mjesecom."
Kolins sa Apola:"Fantasticno!" Iz komandnog centra u Hjustonu su im u tom trenutku porucili:"Ovdje je cijeli copor momaka
poplavio;sada su opet poceli da disu."
Sest casova i 22 minuta kasnije,na tlo Mjeseca stupio je Nil Armstrong.Njegove prve rijeci bile su:"Ovo je mali korak za covjeka,ali veliki za covjecanstvo." Dvadesetak minuta kasnije,pridruzio mu se i Baz Oldrin.
Pored Orla postavljen aje plocica sa zapisom koji je procitao komandant letjelice,cvrstim glasom koji je cuo svijet na Zemlji .
"Ovdje je covjek prvi put stupio na Mjesec u julu mjesecu 1969.godine.Dosli smo u miru,u ime citavog covjecanstva."
Izmedju 1969. i 1972.godine,12 astronauta je istrazivalo Mjesecevu povrsinu,a neki od njih su putovali po povrsini Mjeseca u specijalnim vozilima.Oni su skupili hiljade uzoraka stijena i tla,zapocevsi prvi pokusaj da se geoloska istorija jednog stranog svijeta istrazi na osnovu uzoraka sa njegove povrsine.
Sest apolo ekspedicija donijele su na zemlju vise od 2000 odvojenih uzoraka Mjesecevog tla,ukupne tezine 382kg-a.
Instrumenti koje su astronomi ostavili na Mjesecevoj povrsini radili su tokom osam godina.Oni su registrovali potrese i udare
meteorita kao i toplotni fluks iz Mjeseceve unutrasnjosti i uslove na povrsini.
Na Mjesecevoj povrsini uslovi su izuzetno surovi.Kao sto vidimo u podne je temperatura oko 100 stepeni,a u ponoc niza od
-150 stepeni Celzijusovih.
Stijene koje cine Mjesecevo tlo se sastoje od minerala koji se nalaze u lavi na Zemlji,ali su otkrivena i tri nova minerala.Oni su nazvani trankvilit po mjestu spustanja Apola 11(More Tisine,mira-Mare Tranquilitatis),zatim armalkolit sto je nastalo od
ARMstrong,ALdren,COLins i piroksferoit.Zemaljske i Mjeseceve stijene ipak posjeduju jednu bitnu razliku.Naime u njima nema
vode niti je na njih djelovao slobodni kiseonik.Posto nisu izlozeni uticaju vode koja se mrzne i topi,i djelovanju kiseonika,kristali u
mjesecevom stanju koji su stari i vise od milijardu godina izgledaju svjezije nego oni koji se nalaze u upravo izbacenoj lavi vulkana na Zemlji.Posto nema djelovanja kiseonika, u stijenama je nadjenoslobodno gvozdje koje nikad nije oksidovalo.
Na kraju treba istaci da su i neka od poznatih imena iz svijeta nauke nasla svoje mjesto na Mjesecu i to kao imena njegovih kratera.Neki od njih su:Leo Brener,Vega,Rudjer Boskovic,Andrija Mohorovicic,Nikola Tesla,Milutin Milankovic,ljudi koji su zaduzili svjetsku nauku i cijelo covjecanstvo.