Amiši su pripadnici vjerske zajednice koji su preuzeli
anabaptističko vjerovanje od menonita. Do 17. vijeka živjeli su u zajednicama u
Švicarskoj, Francuskoj, Holandiji i Njemačkoj, no kako su bili izloženi progonu
zbog svojih
vjerovanja, početkom 18. vijeka neke skupine s njemačkog govornog područja koje
su pripadale staroj amiškoj Menonitskoj crkvi, emigrirale su u Sjevernu Ameriku,
gdje su osnovale kolonije. Prvi val migracija (1727-1790) odveo ih je u
Pensilvaniju, no u drugom su se (1815-1865) proširili na Ohio, New Yourk,
Indianu i Illinois.
Trenutno oko 130 000 Amiša žive u SAD-u u vjerskim
zajednicama koje su nezavisne i izolovane od ostatka američkog društva, jer im
njihova vjerska načela ne dopuštaju da učestvuju u svjetovnom životu i da
preuzimaju vrijednosti vanjskog svijeta. Stoga se Amiši žene unutar svoje
zajednice i žive u ruralnim područjima. Život im se zasniva na poljoprivredi,
ali
izbjegavaju upotrebu modernih oruđa, kao što je struja. Čak se i u oblačenju
klone savremenosti, pa njihova
odjeća odražava evropske modne stilove iz vremena
kada su se počeli seliti.
Brakovi unutar zajednica i očinske linije nasljeđivanja
učvršćuju društvenu strukturu amiške zajednice, koja se zasniva na
porodici. Ideal poljoprivrede kao načina života ohrabruje osnivanje malih
porodičnih preduzeća.
Farme vode porodice u kojima svi članovi sarađuju.
Endogamija je rezultat genetske izolacije amiške zajednice i
uzrokovala je mnoge nasljedne bolesti i fizičke anomalije, kao što je distrofija
mišića, hemofilija i patuljast rast.
Prisutnost vanjskog svijeta potkopala je želju Amiša za
izolacijom i prisilila ih da se suoče sa stvarnošću. Zbog toga članovi
kongregacije danas prihvataju rad izvan zajednice i učestvuju kao svi drugi
građani u društvenom životu u raznim državama u kojima su se nastanili; plaćaju
poreze i izlaze na izbore.
Međutim, unutrašnja pravila njihovog reda ipak ne
dopuštaju članovima da služe vojsku, da se bave politikom ili da prihvataju
ikakve državne subvencije.
Zajednice u starom redu amiške Menonitske crkve formiraju se
od 20 do 30 porodičnih jezgra unutar okruga svaka ima vlastitu crkvu.
Standardi ponašanja Amiša zasnivaju se na njihovoj
interpretaciji Svetog pisma. Ako član prekrši moralni ili vjerski zakon,
zajednica odlučuje hoće li ga izbaciti, što je vrlo ozbiljna kazna. Dok je
izbačen, nijedan se član zajednice ne smije druziti s prestupnikom.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |