Najčešće vulkanske
stijene
Kad vulkanski materijal dospije u
sedimentacionu sredinu ili ako se vulkanska aktivnost odigrava u vodenoj
sredini, sav raspršeni, sitni i brašinasti materijal se brzo hladi i povezuje
nekim cementom iz vode. Na taj način nastaju vulkanske stijene poznate pod
nazivom piroklastične ili piroklastiti. Među njima treba pomenuti:
- Vulkanske breče-stijene
nastale od razdrobljenog ali nezaobljenog vulkanskog materijala, različitih
oblika i dimenzija. Ova vrsta nastaje uglavnom iz vulkana odnosno od
materijala koji nije transportovan. Vezivni materijal je najčešće od prašine,
pjeska i pepela vulkanskog porijekla. Ako je u stijeni više vulkanske prašine,
pjeska i pepela, koji cementovanjem daje tuf , onda će i sama vulkanska
breča biti tufozna.
- Vulkanski
aglomerat je sličnog izgleda kao i breča.
Komadi su zaobljeni usred naglog hlađenja vulkanskog materijala pri samoj
erupciji. Prema tome, nastaje za vrijeme samih erupcija, a ne kasnije i bez
cementacije, koja je karakteristična za sedimentacione sredine.
- Vulkanski
konglomerat je nastao cementovanjem
zaobljenih komadastih dijelova ohlađenog vulkanskog materijala. Od breča se
razlikuje po tome što su komadi bez oštrih ivica. Ivice su nastale usljed
transportovanja materijala.
- Anklave
su uklopci vulkanskih komada u većim masama magme.
Liče na strana tijela u stijeni u koju su se utopila.
- Vulkanski
tufovi su stijene pepeljastog izgleda i
sastava. Nastali su cementovanjem vulkanskog pepela, prašine i pjeska u
vodenoj sredini i pod djelovanjem veziva iz vode. U njima je preko 90%
vulkanskog materijala dok ostali dio čini sedimentni talog. Prema tome tufiti
predstavljaju
vulkano-sedimentnu stijenu u
kojoj se mogu naći i fosilni ostaci nekadašnjih organizama. Tufiti se ponekad
sreću naizmjenično naslagani sa sedimentima,sa
čestim obnavljanjem i
smenjivanjem jednih i drugih, što govori o čestim prekidima i obnavljanjima
vulkanskih erupcija, a time i isprekidanom deponovanju
materijala.
