Rođenje tragedije iz duha muzike
Niče je objavio svoju prvu knjigu 1872 kao Rođenje tragedije iz duha muzike,ali je ponovo izdao istu knjigu 1886 kao Rađanje tragedije ili Helenizam i Pesimizam. Kasnija izdanja su sadržala uvodni esej , Pokušaj samokritičnosti gdje je Niče komentarisao svoj prvonastali rad.
Za razliku od tipično zadivljujućih pogleda na grčku kulturu kao građansku, jednostavnu, elegantnu, grandioznu Niče je karakteriše kao sukob dve različite tendencije-apolonske i dionizijske.Apolonce u kulturi vidi kao principe individualnosti sa trezvenošću i daje naglasak na superfikcionalni nastup, gdje čovjek sam sebe razdvaja neizdiferencirane trenutne prirode. Uvod u istu cjelovitost karakteriše i dionizijsku tendenciju, prepoznatljivu čistoćom, iracionalnošću i nečovječnošću. Ovo pokazuje uticaj Šopenhauerovog pogleda da neracionalne sile podvlače ljudsku kreativnost.
|
|
|
|
|
|