ISTORIJA
Područja na kojima su živjeli istočni Slaveni prvi su u jedinstvenu državu ujedinili Varjazi, vjerojatno doseljenici iz Skandinavije. Prvi zabilježeni varjaški vladar bio je Rurik, okrunjen oko 860., a njegovi su nasljednici prenijeli prijestolje iz Novgoroda na sjeveru današnje Rusije u Kijev, danas glavni grad Ukrajine.
Kijevska Rusija
bila je jedna od najvećih država tadašnje Evrope s gospodarstvom utemeljenim na
trgovini među Skandinavijom i Vizantom. Odlučujućim za kasniju povijest istočnih
Slavena pokazalo se prihvatanje Pravoslavlja kao državne religije 988. u doba
velikog kneza Vladimira, koje je za posljedicu imalo snažnu vezu crkve i države i
izolaciju od katoliškog, a kasnije i protestantskog ostatka Evrope.
Mapa koja pokazuje veličinu Rusije od 1533. do 1896.
Invazija Mongola u 12. stoljeću dovela je do raspada već oslabljene Kijevske Rusije na veći broj nezavisnih kneževina, među kojima se u 14. vijeku počinje isticati Moskovsko kneževstvo. Moskva je, oslanjanjući se na svoje dobre odnose s tatarskim osvajačima, započela širenje na okolna područja. Ekspanzija je ubrzana pod velikim kneževima Ivanom III (1462. - 1505.) koji je udvostručio državni teritorij na račun susjednih država i oslobodio Moskvu od Tatara, i Ivanom IV Groznim (1547. - 1584.), prvim ruskim vladarem koji se okrunio za cara.
Država je nakon smrti Ivana Groznog potonula u borbu za njegovo naslijeđe koja je trajala sve do 1613. kada na vlast dolazi dinastija Romanov. Rusija je doživjela preporod za vladanja Petra I Velikog (1682. - 1725.) koji je u mladosti putovao po Zapadnoj Europi i odlučio reformirati Rusiju po zapadnim uzorima. Velike promjene doživjela je državna uprava, obrazovanje, vojska, osnovana je mornarica, a glavni grad je umjesto Moskve postao novoosnovani Sankt Peterburg (1703.) na ušću rijeke Neve u Finski zaljev.
U sljedeća dva stoljeća Rusija je nizom ratova proširila svoj teritorij kolonizirajući, za razliku od zapadnoevropskih država, susjedna područja. Na zapadu je zauzela Finsku, baltičke zemlje, Poljsku, Bjelorusiju i najveći dio Ukrajine. Na jugu je svoje područje proširila na Zakavkazje do sjeverne Armenije, te na najveći dio srednje Azije. Na istoku je ruska kolonizacija doprla do sjevernoameričke Aljaske, koja je 1867. prodana SAD-u. Osobito je širenju državnog teritorija pridonijela Katarina II Velika (1762. - 1796.) vještim kombinovanjem diplomacije i ratovanja.
Devetnaesto stoljeće
obilježeno je i sve jačim zahtjevima srednje klase za udjelom u vlasti, s
povremenim izljevima političkog nasilja (pobuna dekabrista 1825., atentat na cara
Aleksandra II
1881.) praćenim valovima drljavne represije. Nakon revolucije 1905. Rusija je
dobila predstavničko tijelo, Dumu, što je donekle ublažilo političke tenzije.
Poslijednji car bio je Nikola II
koji je svrgnut od strane boljševika.
Širenje Rusije u 19. vijeku prema istoku, od Sibira do Aljaske
Loše stanje na bojištu u prvom svjetskom ratu, prijeteći kolaps gospodarstva i pad popularnosti prisilili su cara Nikolaja II na abdikaciju i u februaru 1917. Rusija je postala republika. Vlade kneza Lvova i Aleksandra Kerenskog nisu se uspjele učvrstiti na vlasti pa je 25. oktobra 1917. državnim udarom vlast preuzela stranka boljševika - komunista predvođena Vladimirom Iljičem Lenjinom (Oktobarska revolucija). Uslijedio je četvorogodišnji građanski rat u kojem su boljševici uspjeli pobijediti opoziciju. Moskva je 1918. ponovo postala glavni grad, a 1922. sovjetska Rusija postala je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Istaknut u ovo doba bio je i Lav Trocki, osnivač Crvene Armije.
Nakon Lenjinove smrti 1924. vlast je postupno preuzeo Josif Staljin (vladao je do 1953.) koji je pokrenuo ubrzanu industrijalizaciju i nasilnu kolektivizaciju poljoprivrede. U drugoj polovici tridesetih godina započeo je i velike čistke u vodstvu komunističke partije, vojske i države u kojima su mnogi u montiranim procesima osuđeni na smrt ili dugogodišnju robiju.
U drugom svjetskom
ratu Sovjetski savez je dao najveći doprinos pobjedi saveznika s više od 20
miliona poginulih i gotovo potpuno razorenim zapadnim dijelom zemlje. Nakon rata
zaoštrio se sukob s vodećom zapadnom demokratijom, SAD-om - Hladni rat. Rastući
uticaj SSSR-a i uspjesi na mnogim poljima poput osvajanja svemira i nuklearnog
naoružanja skrivali su neuspjehe i zaostajanje sovjetskog gospodarstva i rastuće
društvene tenzije. Godine 1991. komunistički sastav je propao, a SSSR se raspao
na 15 država, među kojima je najveća i najznačajnija upravo Rusija.
Postsovjetska Rusija je nakon nekoliko godina bolne tranzicije i krize koja je dostigla dno 1998. krenula putem privrednog oporavka i ubrzanog rasta potpomognutog visokim cijenama nafte - glavnog ruskog izvoznog proizvoda. Prvog demokratskog predsjednika Borisa Jeljcina čiji je mandat bio obilježen liberalizmom i porastom kriminala, posebno za vrijeme privatizacije, zamijenio je 1999. Vladimir Putin kojeg ruski građani i inostrani posmatrači smatraju efikasnijim, ali i autoritativnijim od svog predhodnika.
Od 1994. traje gerilski sukob čečenskih pobunjenika koji se bore za nezavisnost republike i oružanih snaga Čečenije od Ruske Federacije. Veći broj terorističkih napada u Čečeniji i ostatku Rusije dovodi se u vezu s ekstremističkim frakcijama gerilaca. Najteži napad dogodio se 2004. - talačka kriza u Beslanu.
 |
 |
 |
 |
 |
 |