Đoto di Bondone (Giotto di Bondone,1266-1337), je italijanski slikar, arhitekta i skulptor. Pripadao je krugu umjetnika iz epohe rane renesanse. Smatra se da je njegov doprinos bio ključan u razvoju ovog pravca.

Odrastao je  kao sin kovača u okolini Firence. Većina stručnjaka smatra da je Đoto bilo njegovo stvarno ime, no neki vjeruju i da je to samo skraćenica od Ambrođo (Ambrođoto) ili Anđelo (Anđelioto).

O njegovom životu svjedoči 1450. godine napisan spisak „Commentarii“ (priče o umjetnicima). Tamo se govori da je Đoto odrastao u siromašnim uslovima ali da ga je jednog dana otkrio slikar Ćimabue dok je crtao na kamenu čuvajuči ovce. Navodno je Đoto kao dječak tako vjerno slikao mrave da se čak i veliki Ćimabue začudio. Vjerovatno je stoga Đoto postao njegov učenik. Ubrzo je dobio prve ponude po Firenci, a papa Benedikt XII. ga je pozvao u Rim, gdje je radio 10 godina. Na kraju je postao slavni arhitekta i skulptor, ali i pjesnik. Njegovo priznanje afirmiralo se i u materijalnom uspjehu; postao je počasni građanin te posjedovao nekretnine u Firenci i Rimu. Oko1320. godine se vratio iz Rima natrag u Firencu gdje je imao zaposlenu radionicu. 1334. godine postao je glavni majstor gradnje katedrale Santa Maria del Fjore. Sam nije doživio njen završetak, a njegovi nasljednici su malo izmijenili njegove planove gradnje. Giotto je umro 1337. godine dok je radio na Sudnjem danu u katedrali Bargelo.

Đota spominje i Đovani Bokačo u Dekameronu(6. dan, 5. priča) i Dante Aligijeri u

svojem djelu „Božanstvena komedija “; sa obojicom je bio dobar prijatelj. Pjesnik

Frančesko Petrarka je od njega dobio kip Bogorodice. I Mikelanđelo se nadahnuo

od njegovog djela u crkvi Santa Kroće u Firenci.

Nazad