Jezik koji se uči u školi, kojim govore školovani ljudi, jezik kojim se pišu knjige i na kojem se razvija narodna kultura isti je za sve krajeve; taj se jezik zove književni jezik, dok se jezik kojim govore narod zove narodni jezik. Samo je jedna razlika dopuštena u našem jeziku; može se govoriti i pisati: djeca i deca, mlijeko i mleko, itd., kao i razlike u nekim riječima: hljeb i kruh, itd.

Književni jezik je naše zajedničko dobro, i zato ga valja dobro naučiti i njegovati. Nauka koja nas uči da pravilno govorimo i pišemo zoe se gramatika.

  DIJALEKTI SRPSKOG JEZIKA

Jezik je glavno osnovno sredstvo kojim ljudi /pismeno ili usmeno/ kazuju jedan drugome ono što misle i osjećaju. Svaki narod ima svoj jezik. Ima jezika kojima govore više naroda. Takvi su, na primjer, engleski, njemački, francuski i drugi. I našim srpskim jezikom govore Srbi i Crnogorci.

Srpski jezik pripada grupi slovenskih jezika. Slovensku grupu jezika čine pored srpskog, hrvatskog, slovenačkog i makedonskog, još i ovi jezici ruski, bjeloruski, uskrajinski, poljski, kašupski, češki, slovački, lužičko-srpski i bugarski.

Ruski, bjeloruski i ukrajinski čine istočnu grupu slovenskih jezika. Poljski, kašupski, češki, slovenački i lužičko-srpski – zapadnu grupu, a srpski, hrvatski, slovenački, makedonski i bugarski-južnu grupu slovenskih jezika.Ovoj grupi slovenskih jezika pripada i tzv.staroslovenski jezik, kojim su nekada govorili Sloveni južne Makedonije i na kojem su /u drugoj polovini 9.vijeka/ slovenski prosvjetitelji Ćirilo i Metodije napisali prve slovenske knjige. Staroslovenski jezik je istovremeno i prvi slovenski književni jezik.

Nekada su svi Sloveni živjeli u zajednici /sjeverno od Karpata, na jednom dijelu teritorije današnje Poljske i bivših republika SSSR/ i govorili istim jezikom. U toku vremena iz tog zajedničkog slovenskog jezika, koji se naziva pravoslavni jezik, razvili su se posebni, gore navedeni slovenski jezici, zato što su se stari Sloveni razvijali i živjeli odvojeno jedni od drugih.

Ali treba znati da, sem slovenske grupe jezika, postoje i druge grupe jezika: romanska /francuski, italijanski, španski i dr./, germanska /njemački, engleski, danski, holandski itd./ i dr.

Govor jednog kraja sa osobinama drugačijim od govora drugog kraja istog jezika zove se dijalekat.

Na cijeloj teritoriji našeg jezika govori se štokavskim dijalektom.

Prema tome, koji se glas /ili glasovi/ izgovaraju mjesto nekadašnjeg glasa jat štokavski se dijalekt dijeli na tri govora: ekavski, ijekavski i ikavski. U ekavskom govoru se na mjestu starog jata razvilo e : dete, mleko, ded, pesma, itd., u ijekavskoj ije /odgovara ekavskom dugom e/ ili je /odgovara ekavskom kratkom e/ : dijete, mlijeko, djed, pjesma itd., a u ikavskom i: dite, mliko, did, pisma, itd.

Ekavski se govori u istočnom dijelu Jugoslavije: u najvećem dijelu Srbije. Ijekavski se govori zapadno od ekavskog govora: ovim govorom govori srpsko stanovništvo zapadno od rijeke Bosne i Neretve, zatim Dalmaciji, Hrvatskoj i po Sloveniji; njime govore i pišu školovani ljudi u Hrvatskoj, bez obzira na to da li potiču sa čakavskog, kajkavskog ili štokavskog jezičkog područja.

Ova tri govora, ekavskog, ijekavskog i ikavskog, u našem savremenom književnom jeziku upotrebljavaju se ekavski i ijekavski izgovor. 

Ijekavski  i ekavski književni izgovor

  U velikom broju riječi našeg jezika postoji ova razlika u izgovoru:

  Izgovor sa je ili ije zove se ijekavski, a izgovor sa e je ekavski.

Ekavski se govori u Srbiji. Ijekavski se govori u većem dijelu zapadne Srbije i u Crnoj Gori. Izgovorimo još jednom riječi deca i reka. Kakvo je e u reči deca, kratko ili dugo, a kakvo u riječi reka?

U riječi deca e je kratko, a u riječi reka – dugo.

Prema kratkom e u ekavskom govoru stoji je u ijekavskom govoru, a prema dugom e u ekavskom govoru stoji ije u ikavskom govoru.

Ima krajeva u kojima se ne izgovara Deca se kupaju u reci ni Djeca se kupaju u rijeci, već Dica se kupaju u rici, tj. mjesto ekavskog e i ijekavskog je, odnosno ije, izgovara se i. Ovaj izgovor zove se ikavski.

Ikavski se govori u zapadnoj Bosni i zapadnoj Hercegovini, u jednom dijelu Slavonije /u Posavini/ i u nekim dijelovima Hrvatske i Dalmacije.

  RIJEČI

  Dijelovi govora /rečenice/ koje znače: ili ime nečemu, ili radnju, ili osobinu, ili suže da pokažu odnos izmedju bića i stvari, ili vezuju druge riječi i rečenice itd. jesu riječi.

  Promjenljive i nepromjenljive riječi

| Imenice | Zamjenice | Pridjevi | Brojevi | Glagoli | Prilozi | Prijedlozi | Uzvici | Rječice |

Umanjeno ili uvećano značenje riječi /deminutivi i augmentativi/

  pjesma – pjesmica                                  kuća – kućerina

  Riječi sličnog ili srodnog značenja – SINONIMI

  dom – kuća                                          nedjelja – sedmica

  Riječi suprotnog značenja – ANTONIMI

  mali – veliki                                          nizak – visok

  Riječi jednake po glasovnom sastavu, a različite po značenju – HOMONIMI

  U šumi šumi lišće.   Pao grad na grad.    U gori gori vatra.   Jela je jela razna jela.

Imenice

Imenice su riječi koje kazuju imena bića      Petar Ana, Živanka, konj, zec, pas, Džeki

/ljudi, životinja, biljaka/ i stvari.                     /ime psa/, kupus, dud, ruža, ljubičica,

                                                                        knjiga, krevet, prozor, kamen

Vrsta imenica

Zajedničke                                                       čaša, auto, dijete, škola

Vlastite                                                             Miša, Olja, Bisa, Milan, Beograd, Beč,

                                                                        Novi Sad, Kopaonik, Avala, Romanija,

                                                                        Dunav, Sava, Drina

Zbirne                                                              lišće, granje, cvijeće, jagnjad

Gradivne                                                          so, voda, pijesak, čokolada

Rod imenica                                                   /TAJ/ čovjek, nož, pijetao

                                                                        /TA/   žena, čaša, kokoška

                                                                        /TO/   dijete, bure, pile

Broj imenica

Jednina                                                             kamen, drvo, olovka

Množina                                                           kašike, olovke, kuće

Izvedene imenice

Stan                                                                 stanar, stanica, stanovnik

Deminutivi – riječi koje kazuju nešto

Umanjeno                                                        kućica, prstić, psetance

Sinonimi                                                           djak-učenik, lijepo-divno

Rod i broj imenica

Posjetimo se. Svaka imenica ima ROD /muški-TAJ, ženski – TA, srednji – TO/ i BROJ /jednina i množina/.

Zamjenice

Podsjetimo se. Riječi koje zamjenjuju druge riječi zovu se zamjenice. One koje zamjenuju imena ljudi, bića, predmeta i

  Riječi koje ukazuju na pojedina lica, a

ponekad zamjenjuju i njihova imena,                  Jednina                    Množina

nazivaju se lične zamjenice. One ima-            1. lice: ja                        mi

ju tri lica u jednini i množini.                              2. lice: ti                         vi

                                                                   3. lice: on, ona,ono        oni,one,ona

Lične zamjenice mogu biti subjekti u

rečenici.

Lična zamjenica svakog lica SEBE /SE/            Ja pričam, oni se smiju

stoji uz povratne glagole

Lične zamjenice su promjenljive riječi                Ja se ogledam

I imaju razne oblike. /padeže/

Lične zamjenice imaju                                       Ja, mene, meni, vi, vas, vama 

- kraći oblike /nenaglašeni/ i                              Ja ti govorim; on me sluša

- duži oblik /naglašeni/                                      Ja tebi govorim; oni mene slušaju

  pojava , dakle imenice, zove se lične imenice. One imaju jedninu i množinu.

Pridjevi

Pridjevi stoje uz imenicu i kazuju

- kakvo je što – opisni pridjevi                             brzi dječak, lijepa haljina

- čije je što – prisvojni pridjevi                             školska tabla, gradski stadion

- od čega je što – gradivni pridjevi                       zlatan prsten, vunen šal

Rod i broj pridjeva

Pridjevi se slažu sa imenicom                            

- u rodu                                                           iskren, iskrena, iskreno

- u broju i padežu                                            čisto odijelo, čista odijela

Poredjenje pridjeva /komparacija/

Pozitiv                                                              brz, lak

Komparativ                                                      brži, lakši

Superlativ                                                         najbrži, najlakši

Odredjeni vid /oblilk/ pridjeva                        visoki dječak, iskreni čovjek

Neodredjeni vid /oblik/                                 visok dječak, iskren čovjek

pripadanje po vremenu – Vremenski                   dnevni, nedjeljni, mjesečni

pripadanje po mjestu – Mjesni                        gornji, donji, lijevi, desni

Brojevi

Šta su osnovni brojevi?

Dva dječaka, pet golobova,100 dana,                To su brojevi koji kazuju koliko je čega

5 časova                                                            na broju.

Šta su redni brojevi?

To su brojevi koji odredjuju stvari i                      Prvi dva, osma knjiga

bića po redu

Poslije rednih brojeva, napisanih arapskim            5.čas /čitaj: peti čas/ 1988.godina

ciframa, stavlja se tačka

Zbirni brojevi kazuju koliko je čega             Osmoro djece, petorica mornara

u zbiru.

Promjena imena – deklinacija

Imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi mijenjaju

po padežima. To se mijenjanje naziva deklara-

cija. Ima sedam padeža jednine i množine.

Prvi padež /nominativ/ kazuje ime bića ili

predmeta.                                                               Milan pjeva.

To je najčešće subjekat.

Drugi padež /genitiv/ označava pripadnost,

dio nečega  odvajanje.                                            Sveska moje sestre, parče torte.

Treći padež /dativ/ kazuje pravac /cilj/

iIli namjenu                                                             Idem Milanu, ljekaru.

Četvrti padež /akuzativ/ je padež objekta.               Gledam Milana, knjigu.

Peti padež /vokativ/ služi za dozivanje.                    Ej, Milane, druže.

Šesti padež /instrumental/ kazuje društvo                Idem s Milanom.

/ s prijedlogom S i Sa/ i sredstvo                            Pišem olovkom.

Sedmi padež /lokativ/ označava mjesto. Stoji na podu.

U našem jeziku imenice se slažu sa drugim riječima u rečenici. Svaka nova veza s drugim riječima traži i novi oblik.

Dakle, imenice se mijenjaju, a promjena se zove DEKLINACIJA. Svaki novi oblik zove se PADEŽ. Ima sedam padeža. Svaki padež ima svoje ime, svoja pitanja za živo i neživo i svoju službu u rečenici.

     Ime padeža                          pitanje                               služba

1. NOMINATIV                     KO, ŠTA                           VRŠILAC RADNJE

2. GENITIV                            KOGA,ČEGA                    PRIPADNOST I DIO

3. DATIV                                KOME,ČEMU                  SMJER I NAMJENA

4. AKUZATIV                        KOGA,ŠTA                       PREDMET RADNJE

5. VOKATIV                          HEJ/ za dozivanje/              POZIV ILI OBRAĆANJE

6. INSTRUMENTAL              S KIM, S ČIM                   DRUŠTVO ili SREDSTVO

7. LOKATIV                          O KOME, O ČEMU           MJESTO

  Imenice se mijenjaju u JEDNINI i MNOŽINI.

GLAGOLI

Šta su glagoli ?

To su riječi koje kazuju

radnju,                                                             čitati, kopati, pjevati

stanje,                                                              osijediti, pocrvenjeti, venuti

i /z/ bivanje                                                       naoblačiti se, sijevati, grmjeti

Glagoli po trajanju radnje

/glagolski vid/                                                  

Nesvršeni glagoli /trajna radnja/                    pisati, pjevati, raditi

Svršeni glagoli /trenutna radnja/                     viknuti, udariti, skočiti

Učestali glagoli /radnja se vrši puno                preskakati, udariti, zatvarati

puta često/                                                      

Glagoli po predmetu radnje

Prelazni glagoli /imaju objekat/                           Čitam knjigu, grizem jabuku

Neprelazni /ne mogu imati objekat/                       Cvijeće cvjeta, on se diže, ja sjedim

Povratni /imaju povratnu zamjenicu SE/                 Ja se umivam, trava se zeleni.

Prosti i složeni glagolski oblici

Prosti se sastoje od jedne riječi                           Učim, učiti, reče, pisati

Složeni se sastoje od vije riči                               Učili su, nećemo ostati.

/dva glagola/ ili više riječi                                  .

Glagolski oblici

LIČNI GLAGOLSKI OBLICI

A/ Vremena

  - Sadašnje vrijeme – prezent – kazuje radnju koja se vrši u trenutku kada govorimo o

   njoj, odnosno – sada /pišem, čitam, radiš/;

  - Prošlo vrijeme – perfekat – kazuje radnju koja se vršila ili izvršila u prošlosti /čitali

   smo, gledali smo, učili smo/;

- Buduće vrijeme – futur – kazuje radnju koja će se vršiti /ja ću raditi, ili radiću; ja ću

   ići, ili ići ću/;

- Predbuduće vrijeme – futur II – kazuje radnju koja će se vršiti prije neke druge

   radnje /Kada budemo došli, učićemo/;

- Imperfekat – kazuje radnju koja se vršila u neposrednoj prošlosti, prije trenutka

govora o njoj;gradi se samo od nesvršenih, imperfekativnih glagola /učiti – učasmo,     ručati – ručasmo/;

- Pluskamperfekat – davno prošlo vrijeme – kazuje radnju koja se vršila ili izvršila

prije neke druge prošle radnje /Mi smo bili učili i Mi bijasmo učili: znači, gradi se dvojako/;

- Aorist – predjašnje svršeno vrijeme – kazuje radnju koja se izvršila ili završila u

   neposrednoj prošlosti; gradi se samo od svršenih glagola /naučih, uradih, napisah/.

B/ Načini

- Imperativ – zapovjedni način – njime se kazuje naredba ili zapovijest – nema sva

   lica /uči, učlimo, razumij, razumjesmo, pij, pijemo/:

- Potencijal – mogući način – kazuje mogućnost vršenja radnje /Mi bismo učili; Vi

   biste pisali /.

Ostali bezlicni glagolski oblici

  - Infinitiv – neodredjeni način – osnovni oblik glagola /završava se na – TI: raditi il

  i na ĆI: ići/;

- Glagolski pridjev radni – služi za gradjenje složenih glagolskih oblika: perfekta,

   pluskamperfekta i futura II: učio, učila, učili, učile, učila;

- Glagolski prilog trpni – služi za gradjenje pasiva; napisan, napčisalo, napisali,

   napisale;

- Glagolski prilog sadašnji – gradi se samo od nasvršenih trajnih glagola: učeći,

   pišući, radeći;

- Glagolski prilog prošli – gradi se samo od svršenih – perfektnih glagola: naučivši,

   napčisavši, uradivši.

Vrste riječi i njihova funkcija u rečenici

Već znamo da u našem jeziku postoje ove vrste /kategorije/ riječi: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici i rječice.

Isto tako znamo i da svaka riječ ima svoje značenje. Tako riječi soba, peć, rupica, vrata, mačak, crv itd. znače razne predmete i bića /imenice/; riječi gledati, hvatati, huktati, zacrvenjeti se i sl.znače razne radnje /glagoli/.

Imenice

1)Beograd, glavni grad naše zemlje, ima lavnu poršlost, odolijevao je mnogim najezdama, bivao je osvajan, ali nikad pokoren.

2)Mi se ponosimo našom školom.Ona je dragi i nezaboravan prijatelj naše budućnosti.

3)već u prvim borbama vidjelo se da je to heroj žena

4) Drumom se kretala nepregledna kolona vojnika.

Imenice u rečenici imaju različite funkcije.One mogu biti upotrebljene kao:

a/ Subjekat  (Beograd - prvi primjer, kolona - poslednji primjer)

b/ Imenski dio predikata (prijatelj - drugi primjer : je prjatelj )

v/  Objekat (prošlost - prvi primjer kao pravi objekat i škola - drugi primjer kao nepravi objekat)

g/ Atribut (heroj - treći primjer = herojska žena )

d/ Apozicija (grad - prvi primjer)

đ/ Priloška odredba /dodatak/ (drumom - poslednji primjer )

Pridjevi  

1)Hrabar čovjek prkosi svakoj nevolji.

2)Lijepa je rana jesen u Šumadiji.

Pridjevi se u rečenici upotrebljavaju kao:

a/ atribut (subjektu, imenskom dijelu predikata, priloškim odredbama - primjeri: hrabar,rana)

b/ sastavni dio predikata (lijepa - u drugom primjeru)

Zamjenice  

Zamjenice se dijele na lične(ja, ti, on), imeničke (ko, šta, neko), pridjevske (moj, naš, taj, onaj).One mogu biti upotrebljene kao:

a/ Subjekat (Ja lejpše pjevam od tebe)

b/ Objekat (Pusti ga da čita!)

v/ Atribut (On radi po svom običaju)

g/ Sastavni dio predikata (To nije tvoja knjiga, nego je moja)

Brojevi

Brojevi u rečenicama mogu biti upotrebljeni kao:

a/ subjekat / Pet je prost broj/;

b/ sastavni dio predikata / On je u plivanju prvi/;

v/ atribut /Vojislav je prvi učenik u razredu/,

g/ priloške odredbe za količinu /Njihova zadruga ima danas trista ovaca.

Glagoli  

Bio sam u selu.Sjedio sam u bašti pod orahom.Mjesec je sijao, a zvijezde treperile.

Osnovna služba glagola u rečenici jeste služba predikata., tj.njime se kazuje radnja koju neko ili nešto vrši, stanje u kome se neko ili nešto nalazi ili neko bivanje. U navedenom tekstu upotrebljeni su, na primjer, ovi glagoli kao predikati: bio sam, sjedio sam, trepere, itd. Sem toga, glagol u rečenici može biti upotrijebljen:

a/ kao sastavni dio predikata /Ona je vrijedna i poslušna/;

b/ kao dopuna glagola i izraza nepotpunog značenja /Sve se poče utišavati. – U dobru

je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci. – Sramota je lagati. – Milan ga je slušao kad govori/.  

Prilozi

Ptice pjevaju čilo i veselo.

Prilozi u rečenici služe da bliže odrede gdje se, kako itd. vrši glagolska radnja ili ono šta znače imenice, pridjevi ili prilozi uz koje oni /prilozi/ stoje /služba priloških odredaba/. To je njihova osnovna funkcija u rečenici.Primjeri:veselo, poslije, opet, malo.

Prijedlozi

Pjevaju ptičice iz žbunova, a pčele zuje po cvijeću.

Prijedlozi su riječi koji u rečenici kazuju odnos izmedju bića, stvari ili bića i stvari: polje u cvijeću /odnos izmedju polja i svijeća/; kroz njega /polje/ vijuga potok /odnos izmedju polja i potoka/; Pjevaju ptičice iz žbunova /odnos izmedju ptičica i žbunova/, itd.

Veznici

  Konj kroz mećavu podvio glavu, pa se probija kroz naprijed, a Omer, sve jače stiskajući gunj uza se, jednako priča.I po gunju i po    konju nahvata se susnježica, a oni kao da to ne osjećaju.

Veznici služe za vezivanje riječi i rečenica. U navedenom odlomku veznik i, na primjer, u rečenici po gunju i po konju nahvatala se susnježica vezuje riječi, a veznik, na primjer, pa u rečenici Konj kroz mećavu povio glavu, pa se probija naprijed, vezuje dvije rečenice, itd.

Pored toga što služe za vezivanje riječi i rečenica, veznici služe i za isticanje onoga što riječi rečenice znače. Tako u rečenici, na primjer, a oni kao da to i ne osjećaju veznik i služi za isticanje /uporedi: a oni kao da to ne osjećaju i a oni kao da to i ne osjećaju/.

Uzvici

Iz primjera:

Iz, šta je taj znao da priča! – Ih, bolan brajko, jšta si uradio! – Ih, brate pozlatila ti se draga ruka! – Oho, sneg! – Oho, ovi počeli sasvim ozbiljno. Oho, kako se lijepo udesio!

Vidimo da se jednim istim uzvikom mogu iskazati različlita osjećanja /koja mogu biti i suprotna/: ih u prvom rečeniciznači divljenje, a u drugoj ljutnju, nezadovoljstvo, u trećoj – ushićenje; oho – u četvrtoj  rečenici znači radost, u petoj čudjenje, u šestoj divljenje, itd.

Uzvici su i one riječi koje nam služe za dozivanje: hej, ej, o, oj, i slično.

Rječice

Riječi koje su postale od priloga ili veznika i služe da se njima iznese lični stav prema sadržini rečenice napisane ili kazane, nazivaju se rječce.

Služe za:

- pokazivanje: evo, eto, eno;

- isticanje suprotnosti: medjutim, pak;

- posebno isticanje: bar;

-         izuzimanje : jedino, samo;

-         odricanje; ne, nipošto, nikako;

-         pitanje /upitne/; je li, da li, zar;

-         modalne rječice: da , dakako, uistinu, nesumljivo, svakako, neosporno, jamačno, zaista.

Rečenice

Rečenica je skup riječi, ili samo jedna riječ, kojima se kazuje potpuna misao.

Sastavi rečenice dodavanjem jedne od datih  riječi.

VRSTE REČENICA

REČENICE PO ZNAČENJU

- Izjavne – Mi pišemo!

- Upitne – Vi pišete?

- Uzvične – Oni uče !

REČENICE PO OBLIKU

- Potvrdne – Ja pišem.

- Odrične – Ja ne pišem.

REČENICE PO SASTAVU

Proste rečenice

- Neproširene – imaju samo subjekat i predikat /bezpredikatske – Vatra! Voda! Požar!

   Sunce!/ ili samo predikat /bezsubjetske j- Grmi! Seva! Sviće! Smrkava se!/

- Proširene – imaju: subjekat + predikat + dodatak /Ja idem u školu. Mi vrijedno

   učimo. Oni najljepše pjevaju./.

Složene rečenice

А/ Nezavisno – složene rečenice

- Sastavne – dvije /ili više/ rečenice istog smjera: Vrijedno se spremamo za prijemni

ispit i položićemo. Veznici: i, pa, te, ni, niti, a – mogu i bez veznika uptorebom zapete;

- Rastavne – ili jedno, ili drugo, oba ne; Ili ću napisati, ili ću dobiti slabu ocjenu; Ili

ću gledati film, ili ću se igrati. Veznici: ili...ili;

- Suprotne – suprotnog smjera – suprotno od onog što se očekuje : Oni ne rade, a

   imaju; Vrijedno treniraju, a gube utakmice. Veznici: a, ali, već, nego;

- Isključene – isključivanje nečega iz prethodne rečenice: Svi pjevaju, samo Uroš

   ćuti. Svi pišemo, jedino Marija čita. Veznici: sem, osim, nego, što, jedno;

- Zaključne – na osnovu značenja prethodne rečenice donosi se zaključak sledećom

   rečenicom: Vrijedno učim, dakle, dobiću odličnu ocjenu; Радимо, имаћемо,

   везници: дакле, према томе;

  B/ Zavisno – složene rečenice

- Vremenske – zavisnom se rečenicom kazuje kroz vršenje radnje u glavnoj rečenici:

Kad dodjemo u školu, srešćemo svoje drugarice i drugove; Doći će da se igra čim napiše zadatak. Veznici: kad, čim, jpošto, tek, tek što;

- Namjerne – kazuju namjeru vršenja radnje glavne rečenice: Javili smo se da

odgovaramo na pitanja; Prestali smo da pričamo ne bi li se i ostali ućutali. Veznici: da, kako, ne bi li;

- Načinske – kazuju način vršenja radnje glavne rečenice: U ovom razredu vrijedno

učimo, kao što nismo nikada do sada; Trčali smo kao da nas je vjetar nosio. Veznici: kao, kao da, kao što;

- Uzročne – kazuju uzrok vršenja radnje glavne rečenice: Izgubili smo, utakmicu, jer

se nismo dobro pripremili; Poplavljena su polja, jer su padale velike kiše. Veznici: jer, pošto, zato, budući da;

- Odnosne – odnose se na neku riječ u glavnoj rečenici: Ponosimo se uspjehom koji

smo postigli; Ostvarili smo uspjeh kakav niko do sada nije. Veznici: ko, čiji, koji, koliko, kakav;

- Mjesne – odnosi se na prilošku odredbu za mjesto u glavnoj rečenici: Posjetiću

 Muzej u Beogradu gdje sam već bio; Grom nije udario u zgradu gdje smo se mi

 nalazili;

- Dopusne – dopušta se radnja glavne rečenice, iako nije ispunjen uslov: Dobili smo

utakmicu, mada nismo bili bolji; Bilo je veoma toplo iako sunce nije grijalo. Veznici: mada, premda, makar, kako;

- Uslovne – Da bi se izvršila radnja glavne rečenice, mora se ispuniti uslov ili

pogodba zavisnom rečenicom: Ako budemo učili, položićemo prijemni ispit; Savladaćemo sve teškoće ako budemo složni;

- Posljedične – kazuju se posljedice vršenja radnje glavne rečenice: Mraz je bio toliko

veliki da se sve smrzlo; Mrak je bio tako gust da se prst pred okom nije vidjeo. Veznici: da, te.