Umrijeti zbog ljubavi?!
Maloprije sam,hodajući po sobi,vidjela svoj odraz u ogledalu.Zatim sam zastala i malo bolje pogledala.Te oči su me posmatrale tako ravnodušno,da ih u prvi mah nisam ni prepoznala.Zagledala sam bolje i u dubini zjenica se vidjela tuga.
Posljednih dana se loše osjećam.Izgleda da to niko ne primjećuje,ali drago mi je,jer se trudim.I ovoga puta sam vješto sakrila osjećanja i svi misle da sam ''normalna''.Da,dobro glumim.Mislite da je film? Ne,to je moj trenutni život.Nevoljama na filmu brzo dođe kraj,ali u stvarnom životu je to malo drugačije i dosta sporije.Opet sam povrijeđena i drhtim. Dešavalo se to i ranije,ali uvijek sam se dizala i nastojala dalje živjeti,kao da ništa nije bilo.Da,opet je ljubav u pitanju. Ali,zaboga,ova moja ljubav nije obična! Nije dječija i ... mislim da ovaj bol neće proći.
I neka vide da patim,jer moja tuga je velika i najvještije grimase mi neće pomoći da je sakrijem.Prsti na rukama se sami isprepliću i lutaju po polici,napipavajući kutiju sa tabletama...
Budim se i gledam oko sebe.Pogled mi je dolutao do nenačete kutije.Prisjećam se jučerašnjeg dana i olakšano dišem.Dišem! Jedna zraka sunca mi pada na lice i šapuće pjesmu mog budućeg života.Dižem se da ne propustim ovakav divan dan.
Žurim, jer život je preda mnom.
|
|
|
|
|
|