abc Internet osnove
Mrežna karta /NIC - NETWORK INTERFACE CARD/

Za povezivanje računara na mrežu /NETWORK/ neophodano je:

  • Računar /CLIENT HARDWARE/
  • Odgovarajući KLIJENT PROGRAM /CLIENT SOFTWARE/.
  • Mrežna karta NIC /NETWORK INTERFACE CARD/.


Slika 1. Mrežna karta

Mrežna karta (NIC, Network Interface Card), poznata kao Ethernet card ili Network adapter. Sve su to stručni nazivi za karticu bez koje danas teško možemo zamisliti jedan funkcionalan računar. Riječ je o hardveru koji služi za povezivanje računara u mrežu. Jednom kada je računar u mreži, uz dodatak rutera, imamo slobodan pristup internetu.

Slika 2. Povezivanje na serveru		 Standardi mrežnih karti započeli su još 1977. godine, predstavljanjem ARCNET protokola, savremeni standardi, kojih se i danas pridržavamo su usvojeni (uz manje izmjene) u periodu 90-ih i ranih 2000-tih godina. U početku nije bilo jasno prihvaćenog globalnog standada, jer nije bilo velike potrebe za tim. Tek se 90-tih i početkom 2000-ih počeli su da se usvajaju standardi za mrežne karte, kablove, protokol i program ( softver ) koji prati sve to. Danas se koriiste sledeći standardi: PCI Express, PCI i USB. Noviji računari najčešće koriste PCI Express konektor, on je i najmanji i najsporiji među PCI konektorima, što odgovara korišćenju za mrežnu kartu. Ako su neophodne veće brzine moguće je kupiti karticu sa PCI priključkom, tada koristimo karte sa brzinom do 1 Gbit. Ako na matičnoj ploči nema PCI Express konektor, efikasnije je onda matičnu nadograditi sa PCI. USB mrežna karta je dobro rješenje ako želimo da ugradimo mrežnu kartu bez otvaranja računara ili matična ploča ne posjeduje PCI Express i PCI konektor. USB standard nudi mogoućnost ugradnje mrežne karte brzine protoka do 1 Gbit.  




Slika 3. Mrežne karte

Sama priroda korišćenja računara u današnje vrijeme nezamisliva je bez korišćenja interneta, stoga skoro svaki računar koji je nov posjeduje neku mrežnu kartu. Mrežne karte su povoljan dio računarske opreme. Kada gledamo specifikacije mrežne karte, ono što nas zanima je brzina kojom kartica raspolaže prilikom slanja i primanja podataka. Za primjer da uzmemo; mrežne kartice mogu imati brzinu od 54Mbps, ili 100Mbps. Važno je znati da brzina protoka same mrežne karte ne garantuje tu brzinu u praksi. Stvarna brzina download/upload ovisi od više faktora, a brzina mrežne karte je samo jedan od njih. Na primjer; ako plaćamo uslugu interneta, i neku brzinu za download, to je maksimalna brzina koju će nam operater isporučiti, bez obzira što je brzina mrežne kartice veća od te. Isto tako, ako imamo veću brzinu preuzimanja (100Mbps), a koristimo, na primjer 3 računara sa mrežnim kartama od po 100Mbps, to znači da će svaki od računara koristiti oko 1/3 maksimalne brzine mrežne karte.
Tri su različita Ethernet standarda, ovisno o brzinama koje ostvaruju prilikom prijenosa podataka:

  1. Ethernet (10Mbit/s) - običan Ethernet omogućava prijenos podataka maksimalnom brzinom od 10Mbit/s. Prijenos velikih datoteka – grafičkih, muzičkih ili video datoteka je usporen korištenjem Ethernet. Danas se ne proizvode kartice koje koriste običan Ethernet.
  2. Fast Ethernet (100Mbit/s) Današnji standard od 100Mbit/s velika je propusnost i omogućava udoban rad, čak i kada su u pitanju prenosi većih datoteka. Ako na mrežnoj kartici piše 10/100 ( a takve su sve današnje mrežne karte ), to znači da može da komunicira koristeći obje brzine.
  3. Gigabit Ethernet (1000Mbit/s) Gigabitni Ethernet izuzetno je brz, nali mrežna oprema je skupa, stoga si ovu tehnologiju još uvijek ne mogu priuštiti sva veća preduzeća. Svoju primjenu nalazi u okruženjima u kojima je potrebna izvanredno velika propusnost u mreži.

Mrežne karte mogu komunicirati međusobno, u istoj računarskoj mreži, korišćenjem switch-a ili direktnom kablovskom vezom. Uz pomoć mrežne karte ostvarujemo izlaz prema drugim mrežama, najčešće prema internetu uz pomoć router uređaja. Pored mrežnih karti koje spajamo odgovarajućim mrežnim kablom, danas su popularne WiFi (bežične) kartice, posebno kod prijenosnih računara, mobilnih telefona, pa i desktop računara.

Wake on LAN je mogućnost na mrežnoj karti koja još uvijek nije standard. Takve mrežne karte znaju “probuditi” isključen računar u slučajevima kada je potrebna mrežna komunikacija. Primjerice “uspavan” računar (koji se nalazi u stand by modu), uz takvu karticu, uključiti ukoliko neko preko mreže pokuša s njega kopirati neke datoteke
.

Danas imamo veliki broj proizvođača mrežnih karti, a najpoznatiji među njima su: 3COM, Broadcom, Cisco, D-Link, Intel, Linksys, NETGEAR, TRENDnet.
   



Slika 4. Bežične mrežne karte

Bežična mrežna karta /Wireless NIC - NETWORK INTERFACE CARD/ ima WIRELESS ADAPTER.

Index