I
z
istorije je poznato da je čovjek od davnina koristio različite tehnike plivanja kao način prelaska vodenih prepreka. Zanimljivo je da većina sisavaca ne mora posebno učiti plivati, te da je čovjek jedno od rijetkih bića koje mora plivanje 'učiti'. Razlog je u tome što većina životinja u vodi jednostavno ponavlja pokret kretanja s kopna (hod), te na taj način pliva, kao što to radi na primjer pas. Čovjek s druge strane ne može ponoviti svoj uspravni hod u vodi, već mora naučiti koristiti se i rukama, te pravilno disati. Ipak, poznato je da vrlo mala djeca gotovo instinktivno znaju plivati.
Plivanje je poznato od davnina ali tek na mozaicima ranih istočnih civilizacija nailazimo na njegove prve predstave. Vještinu plivanja poznavali su stari Asirci i Egipćani. Grci su pridavali pažnju plivanju kao dijelu opšteg obrazovanja dok su Rimljani plivanje smatrali vojničkom vještinom. Prvo pisano dijelo o plivanju potiče iz 1538. godine na latinskom jeziku. Od tada pa do kraja 18. vijeka slijede mnoga djela o plivanju i njegovom značaju u tjelesnom odgoju.
Prvo plivačko društvo nastalo je u Upsali (Švedska) 1796. godine. a polovinom 19. vijeka započinju i prva natjecanja i dolazi do razvoja plivačkih stilova.
Kao sport plivanje je u programu
Olimpijskih igara od prvih modernih igara 1896. godine u Atini, što govori da je plivanje kao sport već tada bio itekako razvijeno.Nastupalo se u disciplinama na 100m i 1500m slobodnim stilom za muškarce.
SLIKA PLIVANJA U EGIPTU
SLIKA PLIVANJA U MESAPOTAMIJI
KARLO VELIKI - CAR KOJI JE VOLIO PLIVANJE