Andalužani žive na jugozapadu Španije na području koje su Vandali osvojili početkom V vijeka, nakon što su ih Huni otjerali sa svoje zemlje. Međutim, tragovi vandala su uskoro nestali, osim njihovog imena, koje je postalo sastavni dio savremenog naziva Andaluzije. Ipak, za etničko i kulturno naslijeđe naroda Andaluzije zaslužna je arapska i muslimanska okupacija, koja je trajala duže od 700 godina.

Andaluzija je domovina borbi sa bikovima i flamenka. Kontakt između lokalnog stanovništva i doseljenih grupa Roma, koji su se ovdje nastanili u XV vijeku, počiva na osnovama muzike flamenka, što je romska interpretacija popularnih andaluzijskih pjesama. Još jedno obilježje andaluzijske kulture jesu brojne tradicionalne svečanosti. Kao i u ostatku Evrope, tradicionalni festivali nastali u ruralnim krajevima, koji se povezuju sa seoskim načinom života u prošlosti, danas su sastavni dio savremenog života i održavaju se u urbanim gradskim zajednicama, poput Seville, Granade i Cordobe. Ovdje možete pronaći kulturološke karakteristike andaluzijske tradicije, sastavni dio koje čini uživanje u zajedničkom pjevanju i plesanju, nošenju tradicionalnih nošnji i jahanju konja.

Savršen prijmjer jeste andaluzijska ferija, koja vuče porijeklo od godišnjih stočnih sajmova što su se oduvijek održavali u Španiji. Kako su godine odmicale, tako su se ove proslave prestale svoditi samo na trgovačke aktivnosti. Danas to izgleda ovako: na površini izvan grada, opremljenoj šatorima, borave skupine ljudi s namjerom da naprave caseta ili na ograđenom području proslavui pokažu gostoljubivost s muzikom, hranom i pićem. Između caseta odvija se stalna parada muškaraca i žena na konjima, obučenih u tradicionalne nošnje.

Tokom vjerskim proslava može se vidjeti i andaluzijski folklor i mnoštvo romeria (hodočasnika) posvećenih Djevici Mariji. Oni su vjerovatno nasljenici poganskih ratarskih svečanosti koje je hrišćanska crkva „pokrstila“.

Najvažnija i najspektakularnija svečanost jeste Romeria del Rosio, koja se održava na Duhove kada mnoštvo hodočasnika u tradicionalnim nošnjama iz cijele Andaluzije pješke, na konjima ili kočijama s volovskom zapregom kreće prema svetištu Rocio. Selo Rocio nalazi se u provinciji Hueva i u njemu se čuva slika Djevice Marije. U ovoj vjerskoj svečanosti učestvuje oko milion ljudi, a događaj se obilježava pjesmom i plesom sevillanas (lokalni ples koji se izvodi na prašnim ulicama Rocia ili u casetama). Proslava doseže vrhunac u trenutku kad se kip Djevice Marije iznese iz svetišsta i pronese kroz selo, kako bi Majka Božija blagoslovila sve hodočasnike.

Hrišćanska pobožnost u Andaluziji izražava se svečanim obredima. U Sevilli se svečane ceremonije održavaju u četvrtak uveče i na Veliki petak; publika plješće i pozdravlja paradu sa slikama, a gradski barovi otvoreni su cijelu noć. U Andaluziji je mješavina sakralnog i svjetovnog duboko ukorijenjeno obilježje lokalne kulture.