Sardi

 - Italija

 

 

 

Sardi vole naglasiti da izolovanost Sardinije nije samo geografska. Ostrvo je, na primjer, izolovano i lingvistički, jer se sardski jezik smatra autohtonim i ima latinska korijene, kao i ostali romanski jezici. Jedna osobina koju dijeli sa ostalim ostrvima jeste drevni običaj da stanovništvo napušta svoja obalna naselja kada je suočeno sa prijetnjom napada gusara ili osvajača i sklanja se u sela podignuta u negostoljubivoj ostvrskoj unutrašnjosti.

Uzgoj životinja tradicionalni je sastavni dio sardske kulture i prilagođen je neplodnoj zemlji u središnjem dijelu ostrva. Megalitski spomenici civilizacije Nuraghi – koji se nalaze po cijeloj Sardiniji i potiču između 1500.god. p.n.e. i kartaškoga osvajanja ostrva u VI vijeku nove ere – imali su veze s uzgojem životinja. Ovi su spomenici vjerovatno predstavljali signalne kule koje su označivale granice površine za ljetnu ispašu, a pastiri su ih upotrebljavali kao skloništa. Oni bi preko noći prespavali u pinnettini, jednoj vrsti kolibe kupastog krova i kamenog temelja.

Nekada je život svakog pojedinca bio zajednička briga: u Galluri, na primjer, ako  bi pastir izubio svoje životinje nekom prirodnom nepogodom, poput epidemije ili suše, mogao je svakog pastira zamoliti da mu da po jedno mladunče.

 

Sardi vole naglasiti da izolovanost Sardinije nije samo geografska. Ostrvo je, na primjer, izolovano i lingvistički, jer se sardski jezik smatra autohtonim i ima latinska korijene, kao i ostali romanski jezici. Jedna osobina koju dijeli sa ostalim ostrvima jeste drevni običaj da stanovništvo napušta svoja obalna naselja kada je suočeno sa prijetnjom napada gusara ili osvajača i sklanja se u sela podignuta u negostoljubivoj ostvrskoj unutrašnjosti.

Uzgoj životinja tradicionalni je sastavni dio sardske kulture i prilagođen je neplodnoj zemlji u središnjem dijelu ostrva. Megalitski spomenici civilizacije Nuraghi – koji se nalaze po cijeloj Sardiniji i potiču između 1500.god. p.n.e. i kartaškoga osvajanja ostrva u VI vijeku nove ere – imali su veze s uzgojem životinja. Ovi su spomenici vjerovatno predstavljali signalne kule koje su označivale granice površine za ljetnu ispašu, a pastiri su ih upotrebljavali kao skloništa. Oni bi preko noći prespavali u pinnettini, jednoj vrsti kolibe kupastog krova i kamenog temelja.

Nekada je život svakog pojedinca bio zajednička briga: u Galluri, na primjer, ako  bi pastir izubio svoje životinje nekom prirodnom nepogodom, poput epidemije ili suše, mogao je svakog pastira zamoliti da mu da po jedno mladunče.

Pastiri su dijelili zemlju i dobrobiti koje ona donosi, ali je u XIX vijeku vladajuća porodica Savoy donijela dekret o ograđivanju zemljišta, što je dovelo do svađa i sukoba oko vlasništva nad parcelama. Otada su duž ostrva postavljene kamene zidine i ograde, a uzgoj životinja počeo je slabiti; to je bilo doba kada se na ostrvu povećao broj razbojstava i pljački.

 

Drevne tradicije na Sardiniji ponovo oživljuju u brojim proslavama i festivalima. Jedan od najvažnijih jeste Sartiglia, uzbudljiv turnir koji se održava u Oristanu između karnevalske nedelje i pokladnog utorka. Sartigliu obilježavaju figure cumpunidora, tj. Maskiranih jahača. Cumpunidori predstavlja poganskog kralja žetve i godišnjih doba koji osigurava sveopšti sklad. Odabire se početkom februara za Candelore, i mjesecima se pomno priprema za zadaću koju mora izvršiti na turniru: dok galopira na konju, cumpunidori mačem mora ubosti u sredinu obješene metalne zvijezde. Njegov uspjeh ili poraz oduvijek je bio od velike važnosti jer pretkazuje dobru ili lošu sreću u mjesecima koji slijede.

U vrijeem karnevala maskirani ratari i pastiri plešu u povorci mamuthona u Mamuiadi u pokrajini Nuoro. Učesnici koji na leđima nose golema kravlja zvona dok im oko vrata vise manja zvona predstavljaju ljude zvijeri. Ovo je čest element u mnogim evropskim proslavama koje se bave prikazom „divljeg šumskog čovjeka“.

Još jedna odlika sardskog folklora jeste kružni ples u kojem učesnici plešu u krugu oko muzičara. Koriste se gajde ili tamburine. Sardska narodna muzika služi se a capella napjevom u kojem se istovremen koriste četiri ljestvice.

Na ovom ostrvu čini se da vrijeme sporije prolazi: očuvanje neobičnih drevnih tradicija odgovara dugovječnosti nekih stanovnika Na Sardiniji žive mnogi ljudi stariji od 100 godina i trenutno se nalaze u središtu medicinskih i naučnih istraživanja.

 

 

 

 

 

Nazad na pocetnu