Standardni plesovi

Latino-američki plesovi

Galerija

Kviz

 

Bečki valcer

 

Početak

Korijeni bečkog valcera još uvijek nisu sa tačnošču utvrđeni, ali je sigurno da vodi porijeklo još iz dvanaestog vijeka. Njegovo porijeklo s jedne strane se može prepoznati u njemačkom Springtanz-u, koji je plesan u Njemačkoj i Austriji. Seljaci su ga plesali držeći se za ruke u kolu i okrećući se oko zamišljenog centra. S druge strane njegovo porijeklo vodi od "Langausa", plesa čiji je cilj bio da plesač sa što manje koraka i okreta prepleše dugačku dvoranu.
 

 

 

Razvoj

Međutim, vlast ga je zabranila u XVII vijeku. Pored Crkve, najoštriji protivnici valcera bili su učitelji plesa, bojeći se da zbog njegove jednostavnosti više neće imati koga da podučavaju. Jula 1816. princ prestolonasljednik je prvi put zaigrao bečki valcer na engleskom dvoru. Iako objavljen kao jedna vrsta incidenta, ovaj događaj je omogućio valceru da uđe u plesne dvorane.

   

   

MUŠKI KORACI

   

 ŽENSKI KORACI

 

 

Karakter i muzika

Slušajući jednu od najpoznatijijih melodija bečkog valcera, "Na lijepom plavom Dunavu", u mislima se otvara velelepna kristalna dvorana, sa mermernim podom, plesači u smokinzima, a dame u dugim, raskošnim haljinama sa blještavim nakitom. I bajka može da počne. Upravo to i predstavlja osnovni karakter ovog plesa. Ples koji dočarava kretanje vazduha, lepršanje marame, talase. Pleše se u 3/4 ritmu. Osnovna odlika je da u rotirajućem kretanju ne dolazi do vizuelne promjene u visini tijela plesača, iako u stopalima dolazi do dizanja i spuštanja. Ovo se dešava jer i muškarac i žena izvlače tijelo u stranu i time održavaju stalnu visinu, a svom plesu daju izvjesnu gracioznost i poletnost.