Dalijev krevetac
Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i Domčnech rođen je 11.05.1904. u katalonskom mjestu Figuerasu u 8:47 sati. Dalíjev stariji brat, koji se takođe zvao Salvador (rođen 12.10. 1901.), umro je devet mjeseci prije Dalíjeva rođenja, 1.8. 1903. Kada je imao samo pet godina, njegovi roditelji su ga odveli na bratov grob i rekli mu da je on reinkarnacija svog pokojnog brata. Dalí je imao i sestru, Ana Maríju, koja je bila tri godine mlađa. Ona je 1949. izdala knjigu o svom bratu pod nazivom Dalí viđen od njegove sestre. Dalí je kao šestogodišnjak želio biti kuharica, uporno insistirajući na ženskom rodu imenice, a sa sedam pak Napoleon. Nakon toga je upoznao slikarstvo i naslikao svoju prvu sliku. Ubzo je krenuo u školu crtanja.
Godine 1924., tada jos anoniman, Dalí po prvi put ilustruje knjigu. Bila je to katalonska poema "Les bruixes de Llers" (Vještice iz Llersa) koju je napisao njegov prijatelj i školski drug Carles Fages de Climent.
U desetoj godini upoznao je impresioniste, a 1916., tokom posjeta Cadaquésu s porodicom Pichota, otkriva i modernu umjetnost. Dalí je 1920. napravio impresionistički portret Ramona Pichota. Već sljedeće godine, Dalíjev otac organizuje izložbu u njihovom domu, a 1918. Dalí upoznaje stvaralaštvo "retušera", sljedbenika akademskog slikarstva XIX vijeka. Svoju prvu izložbu, Dalí je imao u pozorištu u Figuerasu (koje je danas Dalíjev muzej) 1919. godine.
Godine 1922. Dalí polaže završne školske ispite, ali ne bez teškoća, te pokušava nagovoriti svog oca da ga pusti na studij umjetnosti u Madridu. Po dolasku u Madrid, uselio se u Residencia de Estudiantes (Studentski dom) i upisao je studije umjetnosti u Školi lijepih umjetnosti San Fernando. Dalí, koji je bio visok 172 cm, poprilično je privlačio pažnju svojim ekscentričnim izgledom. Imao je dugu kosu i zaliske, a oblačio se u stilu engleskih esteta s kraja XIX vijeka, noseći odijelo i karakteristične muške dokoljenke. Godine 1926. izbačen je s Akademije zbog poticanja studentskih demonstracija protiv osrednjih slikara, kakvi su bili Dalíjevi profesori. Ovo se desilo malo prije njegovih posljednjih ispita, koje je odbio polagati jer je smatrao da nijedan profesor nije dovoljno kompetentan da ga ispita. On se tada povlači u Cadaqués gdje počinje slikati, čak i do pet slika dnevno. Iste godine odlazi nakratko u Pariz gdje upoznaje Pabla Picassa, svog idola.
Jedan je od rijetkih slikara koji je za života stekao ogromno bogatstvo. Kao student Akademije umjetnosti u Madridu konkurisao je za nagradu, tvrdeći da će osvojiti prvu nagradu. Kladio se da će naslikati sliku bez da četkicom dodirne platno. Razumije se, dobio je tu nagradu. Nanosio je boje nabacujući ih sa udaljenosti od 1,5 metara na platno.
Na svojoj prvoj izložbi u Parizu zaljubljuje se u Ruskinju Galu, koja je došla u pratnji svoga muža. To upoznavanje je za Dalija bilo kako je govorio “udar groma”. Organizovao je prijem u svojoj kući i pozvao ljude iz svijeta umjetnosti da bi potom otkazao svima, osim Gali.
Gala
Godine 1940., nakon što je Drugi svjetski rat počeo u Francuskoj, gdje su Dalí i Gala boravili, njih dvoje se odlučuju na odlazak u SAD gdje borave punih 8 godina. Nakon odlaska u SAD, Dalí je takođe ponovo počeo praktikovati hrišćanstvo. Godine 1941. izlaze s Miróom u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, a 1942. mu izlazi autobiografija Tajni život Salvadora Dalíja. Godine 1946. ponovo se bavi filmskim radom sarađujući s Waltom Disneyjem i s Alfredom Hitchcockom na filmu Začarana. Godine 1947. nakratko se vraća u Francusku gdje mu je italijanski fratar Gabriele Maria Berardi napravio obred egzorcizma. Fratrovo imanje je sadržavalo i skulpturu Hrista na krstu za koju je fratar tvrdio da mu je izradio Dalí. Godine 1948. u Americi izdaje 50 tajni čarolije umjetnosti, a već 1949. vraća se s Galom u Evropu gdje i ostaje do kraja života.Godine 1949., Gala i Dalí se vraćaju u Dalíjevu rodnu Kataloniju.
Osim slikanja i dizajna, Dalí se tokom ovog perioda posvetio i pozorišnoj umjetnosti. Godine 1961. u Veneciji je premijerno izveden Balet o Gali s libretom i scenografijom koje je napravio sam Dalí.
Godine 1980. Dalíjevo zdravlje se naglo pogoršava. Gala, koja je već bila polusenilna, trovala ga je opasnim koktelom koji je sadržavao lijek koji mu je toliko oštetio nervni sistem da je izgubio skoro sve umjetničke sposobnosti. Sa 76 godina, "uvijek zdravi" Dalí je izgledao kao ruina, što se najviše moglo vidjeti na njegovim rukama koje su se tresle kao da ima Parkinsonovu bolest.
Godine 1982., kralj Juan Carlos I. imenuje ga markizom od Pubola. Zbog dane mu časti, Dalí je kralju poklonio sliku Glava Evrope, koju mu je predao kada ga je ovaj posjetio na smrtnoj postelji. Od tada Dalí živi u dvorcu u Pubolu, kojeg je poklonio svojoj supruzi Gali.
Dana 10.6. 1982. umire Gala Dalí. Nakon njezine smrti, Dalí je izgubio veliki dio volje za životom. Namjerno je uzrokovao dehidraciju, moguće kao pokušaj samoubistva, ali isto tako je moguće da je pokušao sebe dovesti u stanje suspendisane živosti. Godine 1984., dok je živio u Pubolu, izbija mu požar u njegovoj spavaćoj sobi. Razlog je nepoznat, ali neki pretpostavljaju da je bio ponovni pokušaj samoubistva, a neki pak da je to bio rezultat nemara posluge. No, Dalí, koji je teško opečen, spasen je i odveden u Figueras gdje su se njegovi prijatelji i kolege pobrinuli da svoje posljednje dane provede ugodno u svom Teatro-Museou u Figuerasu.
U decembru 1988. Dalí je odvezen u bolnicu zbog zatajenja srca, no oporavio se. Dana 5. decembra 1988., kralj Juan Carlos I. posjetio je Dalíja u bolnici i izjavio kako je uvijek bio Dalíjev pobornik.
Dana 23. januara 1989., dok je slušao svoje omiljeno djelo, Wagnerovu operu Tristan i Izolda, Dalí umire u Figuerasu u 84. godini života. Po svojoj želji, pokopan je u svom Teatro-Museou, a svoje bogatstvo i djela oporučno ostavlja španjolskoj državi.
