Delakroa
potice iz porodice u kojoj je stekao solidno humanističko obrazovanje.Svoj
prvobitni slikarski jezik formirao je kopirajuci i studirajuci djela starih
majstora u Luvru: Rafaela, Ticijana, Veronezea, Rembranta, Vatoa, a narocito
Rubensa. Ipak, iako postovalac starih majstora, nikada nije postao rob
podrazavanja bilo koga od njih, niti imitator bilo koje slikarske
skole. Za
slikarstvo je govorio da je njegova „jedina ljubav“ i da u njemu nalazi „sasvim
posebnu vrstu emocije“. Zato je radio danonocno, neumorno, predano,
sto je bilo
potpuno u suprotnosti sa njegovim krhkim, slabasnim izgledom. Govorio je da
„osjeca potrebu da ima vise
zivota da ostvari sve ono
sto kljuca u njemu“.
"Pokolj
na Hiosu",
koji mu je doneo veliku slavu, je naslikao za svega
cetiri dana
(1824.god.) i to
je bio pocetak umjetnikovog
cetrdesetak godina dugog stvaralastva. Kada je djelo
bilo izlozeno u Salonu, kritike su bile podijeljene: dok su ga jedni
odusevljeno prihvatili, drugi, oni konzervativni, su mu dali epitet „pokolja
slikarstva“.
U vrijeme Julske revolucije iz 1830.god. Delakroa je pokazao jak patriotski zanos, karakteristican za romanticare, iako sam nije ucestvovao u burnim istorijskim dogadjajima. Ipak, njegovo djelo "Sloboda vodi narod" predstavlja odjek sustine tadasnjih zbivanja. Kompozicija je organizovana dinamicno, pokret u njoj je izrazito naglasen, svijetle, tamne i povrsine koje su u sijenci sugerisu dubinu i postizu potpunu iluziju prostora. Glavno izrazajno sredstvo je boja i njoj su podredjeni i linija i forma. Figure su alegorijske, svaka od njih predstavlja jedan drustveni stalez, dok je u centru ove priramide „majka Francuska“ - mlada djevojka obnazenih grudi koja odlucno mase francuskom zastavom. Kolorit Delakroovih slika je bujan, narocito poslije putovanja u Maroko i Alzir (1832.god.) u kome je „pronasao svjetlost i boje koje ce zauvijek zadrzati u ocima“. Pisao je „Boja sanja, pjeva, prica: to je muzika slike“ i “Dajte mi blato i od njega cu umjeti da napravim blistavu zensku put“. Na ovom putovanju napravio je u svojim biljeznicama mnostvo skica po kojima ce neumorno slikati razne scene „Lova na lavove“, ”Arape koji lutaju pustinjom“, „Alzirske zene u haremu“ i dr. |
|
![]() Studio Ezena Delakroa
|
Slika "Bitka kod Teleburga" (1835/7.god) veoma ubjedljivo pokazuje istorijsku pobjedu Luja IX nad Henrijem III Engleskim. Uprkos ogromnim dimenzijama platna (485x555cm), kompozicija je cvrsta, vrtlog figura usmerava nasu paznju na sredisnji dio kojim dominira Luj IX na konju. Duhom romanticara, oslobodjen krutog klasicizma, Delakroa je naslikao kompoziciju sa velikim zanosom i strascu u toplim tonovima, mekanim potezima kista koji podsjecaju na Rubensa. Radio je mnoge teme: istorijske, mitoloske, biblijske, teme inspirisane literaturom, portrete, mrtvu prirodu, a narocito su ga privlacile orjentalne i egzoticne. Kao što je bio raznolik u tematici, tako se sluzio i različitim tehnikama. Osnovna tehnika mu je uljana, a radio je i akvarele, zidne slike (za Skupstinu, Gradsku vjecnicu, Luvr, crkvu sv. Sulpicija i dr.). Kao izvanredan crtac, ostavio je niz trenutnih zabiljeski. Radio je i u bakropisu i akvatinti ilustracije literalnih dela (Hamlet, Faust i dr.). U jednoj od svojih biljeznica napisao je: “Pocinjao bih da radim nesto sto vrijedi tek kad bih zaboravio sitne detalje, da bih zadrzao ono sto je snažno i poetsko. Dotle sambio obuzet zeljom za tacnoscu, koju vecina smatra istinom“. Na Svetskoj izlozbi u Parizu 1855.god. Delakroa je izlozio 36 platna u jednoj prostoriji. Njegova bogata korespodencija i dnevnik belezaka predstavljaju komentar drustvenog, intelektualnog i umjetnickog svijeta Pariza u prvoj polovini XIX veka. |
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |