Artur
Rembo je preteca simbolizma i nadrealizma,inace je kao licnost najparadoksalniji
fenomen u istoriji umjetnosti. Pred njegovom pojavom i nauka je ostala zbunjena
. Jedni su ga proglasavali bogomdanim vizionarom ,drugi katolickim mistikom,treci
samo nezrelim buntovnikom,a cetvrti zanimljivim klinickim slucajem, peti pjesnickim
genijem.Propjevao je u ranim gimnazijskim godinama i to vrlo zrelim pjesmama.Sa
16 godina napisao je svoju najpoznatiju pjesmu - Pijani brod, u kojoj se
indentifikovao sa napustenim brodom koji tone u najbajkovitijem mogucem okeanu.
U 17. godini vec je uzivao glas jednog od najvecih francuskih pjesnika .Rembo je
povjerovao da kao umjetnik moze da stvori takav svijet umjetnosti koji ce
proizvesti "totalnu obnovu",ako ne drustva,onda bar umjetnika.Ali kada
je ustanovio da se taj njegov eksperiment izjalovio,raskrstio je s pisanjem;tada
je imao 21 godinu . Nastavlja da zivi kao putnik lutalica.Stvaralastvo je
zauvijek napustio.
U svojoj knjizi pjesama u prozi-Boravak u
paklu(1873) ispisao je svoju duhovnu biografiju. U drugoj i posljednjoj
zbirci,opet pjesam u prozi-Iluminacije, koja je zavrsena 1874. , a objavljena
tek 1886. , poezija se potpuno oslobodila pjesnikovog "JA" i postala
objektivna. Saglasan sa Bodlererovom univerzalnom analogijom, Rembo je sacinio
registar boja koja odgovaraju samoglasnicima: A- crno , E -belo , I - crveno , U
- zeleno , O - plavo. Ples rijeci i muzika recenica u ovoj knjizi buducnosti ozivljavju,
ne stvarni, nego jedan novi svijet koji je sam pjenik stvorio:
"Napeo sam uzad od zvonika do zvonika ;
vijence od prozora do prozora; zlatne lance od zvijezda do zvijezda,pa plesem."
BACK
|
|