-Nesumnjivo je da je kultura jedna od najbitnijih ,ako ne I najbitnija karakteristika covjeka I ljudskogdrustva uopste.to je jasno posto ni jedna druga vrsta ne posjeduje kulturu.Isto je tako jasno da kultura moze da dodje do izrazaja tek onda ako seposmatra s obzirom na drutvenu sredinu I u njihovoj uzajamnoj interakciji.To niposto ne znaci da kultura I kulturne pojave ne sadrzekomponentu individualnostipojedine licnosti,vec da je kultura u cjelini I posvome smislu bitno drustveni fenomen.medjutim,kako se vec na prvi pogled vidi da je kultura veoma sllozena kategorija,potrebno je da se blize odredista se podrazumjeva pod pojmom kulture,a osim toga posto se kultura moze definisati sa stanovista raznih nauka I disciplina (antropologija,filozofija,istorija,entologija psihologije I mnogih drugih),potrebno je da se ovdje istaknu bas oni momenti kkoji oznacavaju prvenstvenokarakter kulture.
-Porijeklo termina kulture
Termin kultura latinskog je porijekla(cultus-gajenje,obrada polja)I govori covjekovoj iskonskoj vezanosti za prirodu,za obradu polja.I danas se jos u jeziku susrece termin"poljoprivredna kultura".Ovaj je medju prvima upotrijebio rimski filozof Ciceron,ali se sve vise poceo koristiti I za oznacavanje"kulture duha",u smislu obrazovanja,obrade duha.
Prvo treba naglasiti da postoji veliki broj definicija kultura koje mozemo sresti u redovime gradjanskih teoreticara ali trebamo naglasiti da takodje postoji veliki broj pogresaka koje ih cine neprihvatljivim sa jednog strozijeg naucnog I kritickog stanovista. Definicija koja bi dialektricki prevazisla te pogreske u odredjivanju pojma kulture glasi:
"POD KULTUROM PODRAZUMEVAMO SKUP SVIH ONIH PROCESA, PROMENA I TVOREVINA KOJE SU NASTALE KAO POSLEDICA MATERIJALNE I DUHOVNE INTERVENCIJE LJUDSKOG DRUSTVA".
Osnovni smisao kulture sastoji se u tome da olaksa odrzanje, produzenje I napredak ljudskog drustva.
Prednosti ovakve definicije kulture su:
a)pomocu nje se pojam kulture obahvata tako da podrazumeva kako materijalnu tako I duhovnu kulturu, te na taj nacin izbegava metafizicke I idealisticke devijacije ove vrste
b)kultura se na ovaj nacin razumije kao istorijska I dinamicka, dakle, razvojna kategorija koja treba da se izucava sa obzirom na vremenske I prostorne promene.
c)ovakvom definicijom iz pojma kulture iskljucuju se svi oni procesi I tvorevine koje nemaju za cilj ili ne doprinose
d)ovom definicijom se istice uloga rada a posebno svesnog rada za kulturni razvoj covecanstva I stvaranje povoljnijih uslova za zivot.
Prethodnim analizama su pruzeni samo najnuzniji elementi za odredjivanje slozenog pojma kulture. Za sociolosku definiciju kulture, medjutim od znacaja je jos I cinjenica da su fizicki nosioci kulture odredjeni opojedinci ili odredjene grupe, koje mogu biti uze ili sire.
Poznato nam je da mozemo razlikovati osim opsteg pojma kulture tj osim univerzalne ljudske kulture jos I neke druge konkretne oblike I manifestacije kulture koje su specificne za pojedine drustvene grupe i koje mi nazivamo podkulturama ili subkulturama. Tako recimo pored kulture uopste, ciji je nosilac covecanstvo u celini mozemo razlikovati I odredjene nacionalne, klasne , profesionalne kulture kao I niz drugih specificnosti ciji su nosioci pojedini djelovi covecanstva.
Ovako shvacene podkulture mogu da se klasifikuju prema zazlicitim kriterijima:
-ako se radi o pojedinim oblastima kulture mozemo razlikovati npr. jezik, umetnost, nauku, modu, religiju, sport I druge oblike podkulture;
-nekada se podkulture mogu razlikovati s obzirom na vremensku dimenziju kad aobicno govorimo o antickoj srednjovekovnoj, modernoj, renesansnoj itd.
-s obzirom na drustvene nosioce ponekad govorimo o takvim podkulturama kao sto su:omladinska, seoska, gradska, radnicka, istocnjacka, mediteranska, kolonijalisticka.
Engleski teoreticat Eduard Tajlor,jasno je uocioda je kultura povezana sa covekom kao clanom drustvene zajednice-kulture nema izvan drustva!Heder je coveka odredio kao jeidno zivo bice u prirodi koje stvara kulturu i koje nije u stanju da zasnuje svoj zivot izvan kulture.Dakle,dok su sva ostala ziva bica,prije svega,prirodna bica,covek je istovremeno i prirodno i drustveno bice.
Odredjujuci dvostranu prirodu coveka kao prirodnog i
drustvenog bica,kao fizickog i duhovnog,uovavamo da se celokupan razvoj drustva od ranijih vremena odvija u tome prostoru:izmedju
- fizickog osvajanja prirode radi covekovog bioloskog opstanka
- duhovnoga napora kojim je stvarao alatke,ali i legende i verovanja,sa jasnim ciljem da olaksa svoj opstanak i predupredi svakodnevne nedace,da se odbrani od neizbeznih katastrofa,od neukrotive i cutljive prirode.
Sami termini "Poljuprivredna kultura" i "Kultura duha", koji su vremenom koristeni,osim sto su usko povezani,ukazuju i na dve faze kroz koje je covek prosao u svome razvitku:
- faza u kojoj je ljudsko bice bilo znatnije oslonjeno na prirodu
- druga faza u kojoj su porasle njegove duhovne moci , i u kojoj se ispoljila covekova namoc nad prirodom.
U filozofiji,sociologiji,antropologiji,bilo je vise pokusaja da se odredi pojam covjeka.O tome govore i brojne de finicije covjeka.
Neke od njih su:
-Covjek je zoon politikon("Politicka zivotinja"-Aristotel);
-Animal rationale morale("smrtna racionalna zivotinja"-Sv. Avgustin);
-"Covjek je bice koje hoce,a ne samo koje mora"(Siler);
-"Covjek je prvi slobodnjak u prirodi"(Heder);
-"Homo sapiens"("Covjek-svjesno bice");
-"Covjek je najslabija trska,ali trska koja misli"(Blez Paskal)
Lako se moze zapaziti da nema saglasnosti o tome sta cini sustinu coveka.Vidimo da je teziste ili na a) covjekovoj racionalnoj,svesnoj prirodi,ili na b) njegovoj slobodi i sposobnosti da se bavi drustvenim poslovima,ili na njegovoj odlucnosti da se c) suprostavi cudima prirde.
Nema sumnje da je covjek, prema tacnom zapazanju De Ruzmona,pre svega bice koje aktivno ucestuje "U svemu sto predstavlja stvaralastvo u prirodi,istoriji i u duhovnom zivotu.
Pa,ipak,postavlja se pitanje sta je to sto covjeka sustinski razlikuje od svih drugih bica,i sto mu omogucava ne samo aktivan,vec i preobrazavalacki stav prema svetu,najzad,i stvaranje vrijednosti.
Izgleda kao da tu osobenu prirodu ljudskog bica ponajbolje izrazavaju Ernst Kasirer i Lesli Lajt,prema kojima je covjek animal symbolicum-dakle"simbolicka zivotinja".Jednostavno receno:Covjek je bice koje stvara simbole.Cjelina svih tih simbola cini kulturu.
Sta se podrazumijeva pod simbolickim ponasanjem covjeka? Uporedjivanje covjekovih aktivnosti sa ponasanjem zivotinje ponajbolje ukazuje na specificnu razliku izmedju simbolickog i nesimbolickog ponasanja.Kada covjek kaslje ,cese se,jauce u nevolji,kada se proteze,pokrece dijelove tijela-sve je to u osnovi "nesimbolicko ponasanje".Dakle,ono nije svojstveno samo i jedino covjeku,vec i visim sisarima.Medjutim,kada covjek razgovara ili opsti s drugim ljudima,sluzeci se "artikulisanim govorom",kada se koristi madjijskim cinima ili se u crkvi skrsteno moli,kada tumaci snove ili crta bizona na zidu pecine,kada pravi alatke za rad-onda se za takvo ponasanje kaze da je svojstveno samo covjeku.
ZNACAJ KULTURE ZA FORMIRANJE COVJEKOVE LICNOSTI
U svakom dinamicnom i kulturnom sistemu odvijaju se dva osnovna procesa:
a)prenosenje vec stecenog kulturnog nasledja sa jedne generacije na drugu,sto,u osnovi,cini tradiciju,i
b)stvaranje novih kulturnih vrijednosti,koje cemo nazvati inovacijom.
Proces planskog prenosenja znanja i vjerovanja jednog drustva na mladje generacije,kao i njihovo stvaralacko i kriticko usvajanje naziva se socijalizacija licnosti.Svaka drustvena sredina nastoji da u drustvu porodice,skole i drugih drustvenih i kulturnih institucija prenese i utisne novom clanu zajednice svoj osobeni nacin vjerovanja,misljenja i postupanja,prihvacene kulturne i tradicionalne vrijednosti.Medjutim,ne desava se uvijek da drustvena zajednica insistira kako bi se kod svakog njenog clana formirala sposobnost da kriticko i stvaralacko,dakle,i selektivno usvajanje pomenutih vrijednosti.
Ukratko cemo naznaciti cetiri faze kroz koje sedinamican,interaktivan odnos izmedju:a)licnosti i b)kulture i drustva.
a)Hominizacija
rodjenjem covjek,najprije,genetski donosi dispozicije,koje zivotom u zajednici razvija u opsteljudske osobine.To upravo i cini fazu hominizacije,tacnije,"postojanje covjekom".Dok se mladuncad zivotinja tako reci bez priprema ukljucuje u zivot,ljudski podmladak je na startu sasvim nemocan.Jedino uz "pomoc kulture,u uslovima sistematskogi usmjerenog rukovodjenja od tsrane odraslih,dijete moze da postane normalno ljudsko bice,da stekne govornu moc,predmetnu aktivnost i simbolizaciju",kaze ruski kulturolog E.Sokolov.
b)Elementarna socijalizacija
Usvajanjem vec stvorenog kulturnog nasljedja,tradicije idividua se socijalizuje,stice osnovu za ukljucenje u
grupni zivot date kulture i drustva.Ona prihvata temeljne vrijednosti orijentacije,naucna znanja i navike,stice motivaciju za rad,opste stavove ukusa.
c)Inkulturacija
U fazi inkulturacije licnost se prema ponudjenom kulturnom nasljedju odnosi aktivno.Ona ga stvaralacki usvaja u zavisnosti od svojih najdubljih unutrasnjih opredjeljenja,specificnih sklonosti senzibiliteta.Licnost, dakle,istupa kao stvaralacka egzistencija.
d)Korelacija
Zavrsna i najpozeljnija faza u razvoju licnosti unutar vlastutog kulturnog sistema je postizanje najvece moguce autonomije i stvaralacke slobode,iz cega proizilazi stvaranje novih simbolistickih,kulturnih vrijednosti.
Sada cemo sire izloziti slozeni proces socijalizacije licnosti,kao i zavrsnu fazu razvoja stvaralacke individualnosti.
-DR.MILOS ILIC
"Sociologija kulture i umjetnosti"
VI izdanje
NARODNA KNJIGA
BEOGRAD,1980.
-DR.MILOVAN MITROVIC
DR.SRETEN PETROVIC
SOCIOLOGIJA
za III razred strucnih skola i IV razred gimnazije
III izdanje
BEOGRAD,1994.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
