BRAZILIJA

METROPOLA SA CRTACE DASKE U PRASUMI - sadasnji glavni grad Brazila, smjesten 900 km sjeverozapadno od ranijeg glavnog grada Ria de Janeira.

Prvi razgovori o premjestanju glavnog grada u unutrasnjost zemlje, u cilju pohoda na zapad i osvajanja novih prostora za privredno koristenje, vodjeni su vec 1825.g. Plan izgradnje je napravljen vec 1891.g., ali izgradnja je otpocela tek nakon Drugog svjetskog rata. Sa ostvarenjem projekta zapoceo je predsjednik Jascelino Kubicek de Oliveira (1965) i u roku cetiri godine trebalo je zavrsiti grad u temeljnim crtama. Zapocelo je osnivanjem drz. gradjev. preduzeca Novocap, a vodio ga je Israel Pinheiro. Glavni arhitekta je bio Oscar Niemeyer, koji se izjasnio za neogranicenu plasticnu slobodu, zaklevsi se : Nikada se necu spustiti na dosada uobicajen i banalan nacin izgradnje!

Treci u savezu stvaralaca Brazilije postao je Lucio Costa. Od njega potice generalni nacrt, nacrt u obliku krsta ili aviona, sa glavnom osovinom dugom 6 km, sirokom 350 m ( pet puta sira od Avenue des Champs Elysees u Parizu ) sa javnim zgradama i jednom osovinom za stanovanje, koja presijeca tu raskosnu ulicu tokom koje se nalaze jedinice za stanovanje ( Quadras ) skupljene u stambene blokove sa trgovinama, skolama, crkvama i mjestima za odmaranje.

Prvo je gradjena predsjednicka rezidencija - kraj jednog umjetnog jezera sagradjena je palata Alvorado sa poznatim trouglastim stubovima.

Na trgu " Triju snaga" smjestene su zgrada vlade i zgrada pravde - dvije veoma visoke zgrade ( po 28 m); kraj njih je smjestena jedna pljosnata zgrada, na kojoj " stoluju" jedna posuda ( Narodna skupstina ) i jedna kupola (Senat) u neposrednoj blizini palate Planalto ( sjediste vlade ) i palata pravde.

Jedan ogromni univerzitet, skole, muzeji, pozoriste, hoteli, bolnice, bazeni za plivanje - sve je bilo predvidjeno, jer arhitekti nista nisu prepustili slucaju.

21.4.1960.god. Brazilija je svecano otvorena, a komentari su bili razliciti: John Dos Passos nazvao je grad  " "Preokrenuti Pompeji", drugi su govorili o arhitekturi iz retorte, o metropoli sa crtace daske, gdje nijedan covjek nije htio stanovati. Ali, Brazilci su se privikli na svoj jos nedovrseni grad. Mozda je Andre Malraux bio u pravu,  nazvavsi Braziliju glavnim gradom nade - " LA CAPITALE D' ESPOIR ".