DJED I MAJKA

Beethovenov djed sa oceve strane bio je porijeklom Flamanac, a po zanimanju muzicar.

Napustivsi svoju flamansku domovinu, preselio se u Bonn gdje se zaposlio kao dvorski kapelnik. Mali je Ludwig jako volio svoga djeda i uvijek ga je zadrzao u najnjeznijoj uspomeni. Rado je o njemu pricao i sjecao se kako mu je, drzeci ga na koljenima, pjevao ili pricao lijepe djecije pripovjetke. Sliku je djedovu brizno cuvao i ona je bila jedino sto je iz stana svojih roditelja ponio sa sobom u svoju kasniju domovinu, Austriju-Bec.

I svoju je majku neobicno volio. Ona ga je stitila od prevelike oceve strogosti.

Djetinju ljubav dokazivao bi joj uz ostalo i prilikom proslava njezinog rodjendana.

Uoci toga dana donio bi sa svojim prijateljima zelenila u stan, okitio najprije djedovu sliku, a onda bi isprepleo iznad nekog naslonjaca citav krov od zelenila i cvijeca, te smjestio u uglu sobe notne stalke. Te bi pripreme obavio navece kad je majka vec legla spavati. Kada je u sobi sve bilo spremno za izvodjenje, tada je Ludwig probudio majku. Ona se morala ponovo obuci, sjesti na onaj naslonjac pod cvjetnim ukrasom, a nakon kratke uvodne cestitke poceo je mali koncert. Za proslavu majcinog rodjendanavjezbali su Ludwigovi prijatelji , sve mali djecaci, citave sedmice marljivo svoj muyicki program. Kompozicije za tu prigodu obicno je Ludwig napisao sam. Na zalost nije bilo mnogo tih majcinih lijepo proslavljenih rodjendana. Ona je umrla kad je Beethovenu bilo 17 godina.

Povodom majcine smrti napisao je Ludwig u pismu nekom svom prijatelju:>> O, kako sam jos bio sretan dok sam jos mogao zvati majku majkom. Akoga cu odsad tim slatkim imenom zvati? Zar, one nijeme njoj slicne slike koje me okruzuju? Dok sam ovdje u Bonnu uvijek samo trpim.<<