B E T H O V E N
LUDWIG VAN BETHOVEN (1770-1827) bezuslovno je jedan od najsnažnijih licnosti medu muzickim stvaraocima svijeta. Roden je 16.12.1770.godine u Bonu na Rajni. Rano je primio muzicku pouku, ucio klavir, violinu flautu i orgulje pa je vec sa 13 godina postao clan kneževskog dvorskog orkestra. Otac Betovenov bio je pjevac tenor u kneževskom zboru, odan picu i grube naravi, silio je mladog Ludviga ciji je talenat rano bio primjecen, da vec od cetiri godine provodi sate i sate vježbajuci uz klavir. Neki pisci Betovenove biografije izvještavaju da ga je vezao uz instrument, drugi opet da ga je nocu znao dici iz kreveta, siliti batinama i pretnjama na sviranje. Koje li cudo ako je u takvim okolnostima djete postalo plaho, povuceno i bojažljivo. Medu prvim njegovim znacajnim uciteljima muzike spominje se tada slavni orguljaš Christian Neefe. Betoven mu je bio zahvalan ucenik i znao je govoriti: “Postanem li kada veliki covjek, tada ce to biti uglavnom vaša zasluga cijenjeni ucitelju!” Otac je malog Ludviga ispisao iz škole kada je ovom bili tek jedanaest godina. To je bila neizreciva šteta za Betovena koji je kasnije smogao muke nadoknadivao sve što mu je nedostajalo u obrazovanju. Pri tom mu je bilo od velike koristi poznanstvo sa porodicom Breuning kod koje se cesto zadržavao i od koje je mnogo naucio.
Sa sedamnaest godina posjetio je Mocarta u Becu, svirao mu i želio uzimati sate pouke kod njega, ali ga je u tom naumu sprecila vijest o teškoj bolesti majke. Betoven je nježnom ljubavlju prianjao uz nju i ona mu je bila jedina svijetla tacka njegova inace tmurna djetinjstva. Poslije majcine smrti odao se otac raspusnom životu, izgubio zbog toga posao, a briga oko kuce i mlade brace prešla je na malog Ludviga. Muzika kojoj je vec tada služio predanošcu zrelog covjeka i umjetnika, pomogla mu je prebroditi teškoce onog vremena. Kada je 60-godišnji Haydn na putu u London proputovao u Bonn, htio je upoznati i cuti mladog muzicara Betovena o kome se dobar glas vec bio proširio cijelom zemljom. Ohrabren Hajdnovim laskavim priznanjem, Betoven odluci napustiti rodno mjesto Bonn i preseliti se u carski Bec, tada središte kulturnog života Evrope. Nekoliko sedmica nakon što je revolucionarna francuska armija prodrla u krajeve oko Rajne, u mjesecu novembru 1792, preselio se Betoven u Bec gdje je našao drugu, trajnu domovinu.
Kad je navrsio 28 godina pojavili su mu se prvi tragovi bolesti, genijalni je majstor poceo gubiti sluh. Bolest oba uha se postepeno pogorsavala tako da uskoro jedan od najvecih muzicara nije cuo nijedan od onih sazvuka tonova koje je sam stvarao i napisao. Ali je Beethoven bio strpljiv i snosio hrabro svoj teski udes.
Uprkos teskoj neizljecivoj bolesti i gluhoci, stvarao je neumorno i stvorio nevjerovatno mnogo. Plod njegovog rada su: 32 sonate za klavir, 10 sonata za violinu, 5 sonata za violoncelo, 16 gudackih kvarteta, pjesme uz pratnju klavira " Daleko dragoj " , 9 simfonija, opera " Fidelio ", 5 klavirskih orkestara, 1 violinski koncert, mnogo komorno muzickih djela itd.
Beethoven je , za razliku od Mozarta , bio vec i za zivota vrlo cijenjena i uvazena licnost u Becu. Yivio je od bogate pripomoci bogatih mecena, ali je znao povremeno dozivljavati i teze casove. U Becu je stekao toliku popularnost da je primao i onu postu na cijem je omotu bilo oznaceno samo "Beethoven- Bec". Becko opstinsko vijece imenovalo ga je pocasnim gradjaninom.
Jednoga dana, na izmaku zime godine 1827, dok je nad Becom vladala oluja i nevrijeme, umro je Beethoven od vodene bolesti. Njegovom sprovodu prisustvovao je gotovo citav Bec.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
