Apolon, bog svjetlosti, muzike i proricanja, pripada drugoj generaciji bogova sa Olimpa, jer je Zevsov sin od Lete, kao i njegova sestra Artemida. Apolon je bio prelijepi bog, visok, skladno građen i bujne kose, i zbog toga je imao mnogo ljubavnih avantura, kako sa Nimfama, tako i sa običnim smrtnicama. Jednom je zavolio kćerku boga Peneja, Dafne. Međutim ona mu ljubav nikako nije uzvraćala, već je, pošto je bog stalno proganjao, zamolila oca da je u nešto pretvori, kako bi se spasila. Tako i bi. Nimfa je pretvorena u biljku lovor (dafni=lovor), biljku koja je od onda posvećena Apolonu. |
|
Apolon je bio i bog ratnik, veoma vješt strijelac, koji je mogao svije strijele da dobaci jako daleko. Ljudi su prekomjerno obožavali, po raznim hramovima i proročištvima, na takmičenjima i žrtvovanjima. Postao je religijski simbol kako u umjetnosti, tako i u radu. Šta više, neki ga smatraju Pitagorinim ocem. |