Ujednačavanje pojednostavljivanjem (“Simplifikatorska homogenizacija”)

Objasnimo prirodu ovih tipova ujednačavanja kulture.
Prvi od navedenih tipova ujednačavanja zasniva se na uvođenju dela ili elemenata višeg stepena kulture, pomoću izvesnih prerada koje se smatraju za sredstvo približavanja tih dela masama, i ostvaruju se pomoću uprošćavanja i pojednostavljivanja, kako bi masovna publika bila u stanju da lakše i bolje shvati i razume tvorevine kulture višeg nivoa. Kako bi masovna publika bila u stanju da lakše i bolje shvati i razume tvorevine kulture višeg nivoa. Prema tome on označava izvesno odstupanje od autentičnih kulturnih sadržaja i samim tim postaje jasno da neki put može da znači izvestan uspeh u procesu reinterpretacije kulturnog sadržaja (poznato je, na primer, da se od nekih osrednjih literarnih dela filmskom adaptacijom može da postigne veći umetnički uspeh nego što ga je postiglo originalno delo), ali je isto tako teorijski moguć i promašaj u takvoj nameri. Klosovska upozorava na činjenicu o kojoj treba voditi računa, naime da uprošćavanje nije moguće izvesti na isti način u različitim oblastima kulture, a još manje u različitim granama umetnosti. Na primer: drukčiji je postupak uprošćavanja u oblasti estetske, a drukčiji opet u oblasti intelektualne kulture. Takođe je lakše izvršiti izvesna uprošćavanja nekih umetinčkih postupaka u oblasti filma ili muzike (recimo džeza) nego u prikazivanju složenih naučnih teorija na popularan način. Pa i unutar jedne te iste oblasti nisu mogućnosti za pojednostavljenje svuda iste. Neke oblasti nauke i umetnosti postale su toliko usko specijalne da su izgubile ili znatno otežale komuniciranje sa potrošačima koji nemaju stručno obrazovanje. Ipak, uopšte uzev, pojednostavljenje je češće u oblasti estetske kulture, naročito s obzirom da ona ima izrazitiju zabavnu funkciju kao i s obzirom na činjenicu da je ona simbolički složenija i mnogoznačajnija. Ilustracija takve vrste ujednačavanja putem uprošćavanja je muziciranje američkog pijaniste Liberasa ili dirigenta Andre Kostelaneca, koji na svoj način interpretiraju klasične kompozicije, menjajući im originalnu formu. Homogenizacija ove vrste se može vršiti u različitim oblicima: parodijama, pozajmicama, plagijatima. Ali je svakako jedan od najrasprostranjenijih oblika ove vrste onaj koji predstavlja skraćenje autentičnog umetničkog dela pod inače poznatim i karakterističnim nazivom dajdžest (“Digest” na engleskom znači “izvod”). Tu vrstu pojednostavljenja skraćivanjem naročito koristi američki časopis The Readers Digest, kao i neki drugi (kod nas, recimo, iako samo delimično NIN u svome poznatom dodatku “Izbor”).
Bilo bi, međutim, pogrešno izjednačavati svaku homogenizaciju uprošćavanjem sa vulgarizacijom i falširanjem kulturnih i umetničkih vrednosti. U principu se mogu razlikovati dva uzajamno sasvim suprotna efekta vezana za ovaj tip ujednačavanja: a) najpre onaj koji bismo mogli nazvati negativnom homogenizacijom, a koji se sastoji u tome što se kod masovne publike kao potrošača takvih proizvoda umrtvljuje ili blokira interesovanje za vrhunska kulturna i umetnička ostvarenja prividnim ili stvarnim zadovoljavanjem proizvodima vulgarizacije (kad se, na primer, široka publika zadovoljava stripovanjem Tolstojevog romana Rat i mir umesto da čita izvorno delo ili kad se umesto slika poznatih svetskih majstora zadovoljava vulgarnim variranjem njihovih motiva odnosno tehnika) i b) pozitivnu homogenizaciju, pod kojom treba podrazumevati takvo prerađivanje originalnih umetničkih i kulturnih tvorevina koje potstiče publiku na kontakt sa autentičnim i izvornim delima, od visoke vrednosti (na primer da se posle uspostavljanja kontakta sa izvesnim obradama, izvodima ili skraćenjima, adaptacijama književnih dela Hemingveja, Šolohova, Tolstoja, Foknera i drugih oseti potreba da se pročitaju i sama ta dela u njihovoj originalnoj formi; ili da se, potstaknuti minijaturama izvesnih skulptura odnosno kopijama poznatih slika, ljudi osete pobuđeni da dožive originale koji su inspirisale te minijature i kopije). U protivnom se mogu događati ozbiljne deformacije na planu kulture i umetnosti.