NAJZNAČAJNIJE BITKE
 

Bitka za Berlin

 Bitka za Berlin bila je zadnja velika i odlučujuća bitka na europskom bojištu Drugoga svjetskog rata.
General Žukov je u ofenzivu krenuo s preko 200 divizija, naprema oko 150 njemačkih (uzmimo u obzir da su sovjetske divizije bilo brojčano veće).
Na svim pravcima ofenziva se odvijala uspješno, osim na Seelowskim Visovima, gdje su Nijemci sagradili nizove rovova i obrambenih položaja, bunkera, i vrlo ih dobro osigurali i ukopali, stoga su Rusi ovdje bili dočekani ubitačnom vatrom Wehrmachta te granatama njihove izvrsno sakrivene artiljerije.
Nakon pobjede kod Seelowa, uslijedio je završni obračun u samom Berlinu.
Berlin je branilo oko 500.000 preživjelih njemačkih vojnika, vrlo dobro naoružanih i opremljenih. Nijemci su cijeli Berlin pretvorili u sustav utvrda, bunkera, a kretali su se i berlinskom kanalizacijom. Čak su tramvajske vagone koristili kao pokretne platforme koje su oboružavali zloglasnom 88-om i tako iznenađivali Ruse.
Unatoč svemu tome Rusi su nakon krvavih bitaka u gradu, uz velike gubitke s obje strane, uspjeli pobijediti te su se Nijemci predali 5. svibnja 1945. i potpisali bezuvjetnu kapitulaciju.
Nakon pada Berlina sovjetski vojnici mjesecima su se iživljavali nad preživjelim stanovništvom, a njihovi su ratni zločini uključivali pljačku, osakaćivanje, ubijanje i silovanje tisuća civila
 

Dan "D"

 Bitka za Normandiju vodila se 1944. između snaga nacističke Njemačke, koje su okupirale zapadnu Europu, i savezničkih snaga u Drugom svjetskom ratu. Šezdeset godina kasnije, invazija Normandije, poznata i kao Operacija Overlord, ostaje najveća pomorska invazija u povijesti, invazija koja je uključivala preko tri milijuna vojnika koji su prevezeni preko kanala La Manche iz Engleske u Normandiju u okupiranoj Francuskoj.
Većinu savezničkih snaga činile su američke, britanske,kanadske i francuske jedinice. Druge zemlje, čiji vojnici su također sudjelovali u bici, bile su Australija, Belgija, Čehoslovačka, Grčka, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška i Poljska.
Iskrcavanje u Normandiji započelo je noćnim padobranskim i jedriličarskim desantom, masivnim zračnim napadima i pomorskim bombardiranjem nakon kojeg je uslijedio amfibijski desant na dan 6. lipnja ili na Dan D. Bitka za Normandiju potrajala je još dva mjeseca koliko je trebalo savezničkim snagama da uspostave čvrst mostobran na europskom kopnu i da probiju njemačku liniju fronta u Francuskoj, a okončana je sa oslobađanjem Pariza i uništenjem džepa kod Falaisea.
 

Bitka za Moskvu

 Bitka za Moskvu se smatra jednom od najvažnijih bitaka Drugog svjetskog rata, jer je u njoj zaustavljen prodor njemačke vojske prema glavnom gradu Sovjetskog Saveza.
Njemačka je 22. lipnja pokrenula Operaciju Barbarossa i napala SSSR u tri glavna pravca, Grupa armija Sjever pod vodstvom feldmaršala von Leeba u smjeru Lenjingrada, Grupa armija Centar pod vodstvom Bocka u smjeru Moskve i Grupa armija Jug pod komandom feldmaršala von Runstedta prema Staljingradu. Napredovanje je u početna tri mjeseca bilo izuzetno brzo i u nekoliko je velikih pobjeda zarobljen veliki broj ljudstva i tehnike, te se činilo kako će do jeseni Rusija biti potpuno poražena.
 

Operacija Barbarosa

 Iako je u svojoj knjizi Mein Kampf Hitler jasno opisao svoj stav o nužnosti osvajanja teritorija Sovjetskog Saveza radi stvaranja novog njemačkog životnog prostora tijekom prvog razdoblja Drugog svjetskog rata između ovih država je postojao potpuni sklad. Bez obzira na tu činjenicu nedugo nakon sloma Francuske 1940 godine i jasnih naznaka da potencijalna invazija Velike Britanije neće bit uspješna Adolf Hitler tijekom jeseni te godine donosi odluku o invaziji Sovjetskog Saveza. Kratkoročni strateški (dugoročni je osvajanje životnog prostora) cilj ovog rata je bio osvajanje svih područja koja se nalaze zapadno od linije Astrahan-Arhangelsk pošto su ona bogata plodnom zemljom (Ukrajina), ugljenom (Ukrajina), naftom (Kavkaz) i drugim raznim sirovinama. Također u slučaju uspjeha Njemačka bi došla do granica Britanske Indije pošto Irak i Iran u to doba imaju profašističke vlade.
Posljednji Hitlerov razlog za pokretanje operacije Barbarossa je bilo razmišljanje da ovo neće biti napadački nego obrambeni, preventivni rat pošto će i tako SSSR prije ili kasnije napasti Njemačku, a trenutačne snage ove "neprijateljske" države su u rasulu što se najbolje moglo uvidjeti tijekom Sovjetsko-Finskog rata 1939-1940.
 

Bitka za Staljingrad

 Bitka za Staljingrad (23. kolovoza 1942. - 2. veljače 1943.)[1] bila je jedna od najvećih bitaka u Drugom svjetskom ratu i jedna od najkrvavijih u ljudskoj povijesti. Smatra se, da je ova bitka bila psihološka prekretnica rata, a ujedno je Staljingrad bio krajnja točka prodora njemačkog Wehrmachta u dubinu teritorija Sovjetskog Saveza. Vodila se na području Staljingrada (danas Volgograd), a sastojala se od njemačke opsade južnog dijela grada, bitke unutar grada i sovjetske kontraofanzive u kojoj su uništene, odnosno zarobljene preostale snage Sila osovine na tom području. Sile osovine su u ovoj bitki izgubile oko četvrtine ukupnog ljudstva na istočnom bojištu i od tog se gubitka nisu nikada uspjele oporaviti. Za Sovjete, pobjeda kod Staljingrada značila je početak oslobađanja domovine i prvi korak ka pobjedi nad nacističkom Njemačkom.
Dok u odnosu na završetak bitke nema nedoumica (Paulus 2. veljače 1943. potpisuje akt o predaji preostalih snaga Wermachta snagama Crvene armije), u odnosu na njen početak među povjesničarima vlada nesuglasje koju operaciju Wermachta treba smatrati početkom upravo ove bitke. Tako se u izvorima sreću navodi o njenom početku od lipnja pa sve do rujna 1942. godine.
Jednako tako, nesuglasice postoje i u odnosu na broj žrtava te bitke: procjene se kreću od 700.000 pa sve do 2 milijuna poginulih vojnika i civila. Sasvim točan broj žrtava ove strašne bitke neće se s potpunom sigurnošću moći nikada utvrditi.

POČETNA STRANA