|
Uticaj istočnjačke,
a posebno indijske filozofije, u Heseovom književnom djelu je
više nego očit. Poznato je da je pisac putovao u Indiju nekoliko
puta i na taj način je došao u dodir sa samim izvorom ove
filozofije. Teško je bilo za jednu ovakvu ličnost da u svome
djelu zadrži monizam ljudske duše, koji je karakterističan za
Zapad i zapadnu filozofiju. Moramo imati
na umu da je umjetnost dinamična pojava, te da je kao takva u
korelaciji sa dručtvenim promjenama, a njih je bilo mnogo i
njihove posljedice su bile višestruke. Najznačajnija posljedica
je, svakako, razbijanje kolektivne svijesti čovjeka i njegova
individualizacija. Dakle, ljudska duša, ako je ikada i činila
jednu cjelinu, sada se nalazila u krhotinama. Hese je sebi
postavio logično pitanje- kako predstaviti razbijenu ljudsku
dušu u totalitetu? Odgovor na ovo pitanje i izlaz iz
egzistencijalne klopke je upravo našao u indijskoj filozofiji,
koja ne vjeruje u monizam duše, nego upravo suprotno- u njen
pluralizam. Hese je predstavio ljudsku ličnost kao skup
različitih i mnogobrojnih ličnosti, različitih starosti, polova
i pogleda na svijet. Na ovaj način je
vješto izbjegao dualizam duše, koji se javljao kao veliki
problem za tadašnjeg intelektualca, te je na dosta originalan
način pomirio suprotnosti između apolonizijskog i dionizijskog.
Njegova je poruka da ideju o duši prihvatimo kao takvu, zbog
toga što će naš život tada biti mnogo lakši i jednostavniji.
|
|
|