Petar
Karadjordjevic.gif (16. jul 1858, Miševići- 20. januar 1945, Beograd) je bio
srpski vojvoda iz balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata.
Petar Karadjordjevic.gif je porijeklom iz plemena Vasojevića. Rođen je 16. jula, 1858. u
selu Miševići, opština Nova Varoš. Gimnaziju je završio u Beogradu i stupio u
Vojnu akademiju 6. oktobra 1875. Proizveden je za artiljerijskog potporučnika
1880, za konjičkog poručnika 1883, za general-štabnog kapetana 1. klase 1891,
pješadijskog potpukovnika 1897, general-štabnog pukovnika 1901, generala 1912.
Kao mlad oficir zauzimao je postepeno položaje prema činu i komandovao je u miru
pješadijskim pukom, pješadijskom brigadom, divizijskom oblašću, konjičkom
divizijom, trupama novih oblasti. Bio je načelnik štaba divizijske oblasti u dva
maha, pomoćnik načelnika štaba aktivne vojske, pomoćnik i zastupnik načelnika i
načelnik Glavnog generalštaba, načelnik štaba glavne vojne inspekcije i načelnik
opšteg vojnog odjeljenja Ministarstva Vojnog.
U ratu protiv Turske 1876, kao pitomac Vojne akademije,
bio je u štabu Vrhovne komande, u nastavku rata 1877. do 1878. kao pitomac Vojne
akademije, bio je u bateriji na dužnosti podoficira.
U Prvom balkanskom ratu 1912-1913. bio je načelnik štaba Prve armije, koja je
izvojevala velike pobjede u Kumanovskoj i Bitoljskoj bici. Učestvovao je u
mirovnim pregovorima sa Turskom, održanim u Londonu 1913, kao vojni stručnjak u
delegaciji srspke vlade. U Drugom balkanskom ratu 1913. protiv Bugarske bio je
načelnik štaba Prve armije, koja je odnijela pobjedu u bici na Bregalnici.
U Prvom svetskom ratu, njegova Prva armija je pretrpjela velike gubitke u bici
na Drini 1914. Karadjordjevic.gif je bio ranjen u ovoj bici, pa ga je zamijenio armijski
general Živojin Mišić. U januaru 1916, imenovan je za načelnika štaba Vrhovne
komande umjesto bolesnog vojvode Radomira Putnika, kog su njegovi vojnici nosili
do Skadra.
Tu poziciju je zadržao do juna 1918, kada je dao ostavku na to mjesto zbog
nesuglasica sa generalima Antante oko pitanja širenja Solunskog fronta.
Ponovo je preuzeo položaj komandanta Prve armije, koja je prva probila
neprijateljske linije na Solunskom frontu i napredovala duboko u okupiranu
teritoriju. Srpska Vrhovna komanda ga je 26. septembra odlikovala titulom
vojvode za njegove zasluge tokom rata.
Vojvoda Karadjordjevic.gif je preduzeo Nišku operaciju i izbacio neprijatelja iz Prokuplja
i Niša 11. oktobra, a na čelu Dunavske divizije je 1. novembra ušao u oslobođeni
Beograd.
1921. godine je imenovan načelnikom Generalštaba na mjestu preminulog vojvode
Živojina Mišića, a 1922. se povukao iz aktivne službe. Na samom početku
Aprilskog rata, postavljen je za zastupnika vrhovnog komandanta kraljevske
jugoslovenske vojske, mladog kralja Petra -{II}-.
Petar Karadjordjevic.gif je od posledica prebijanja preminuo u Beogradu 20. januara 1945.
Napisao je i štampao, pored članaka u vojnim listovima i časopisima: „Vod
patrole“, „Vaspitanje vojnika“, „Metoda za rešavanje taktičkih zadataka“, „Šta
imamo i možemo da očekujemo od Egzercirnih pravila“, „Odbrana Kosova polja“
(1922). Preveo je „Taktiku“ od Brijalmonta.
Njegov brat je bio episkop Jefrem Karadjordjevic.gif.