|
Udaraljke Udaraljkama je zajednički način izazivanja zvuka - udarom (palice, čekići, šake) o površinu zvučnog izvora, ili neposrednim udarom jednog izvora o drugi (npr. čineli, klaves). Uticaj je svakako trenutan, ali se dužina odzvuka veoma razlikuje zavisno od materijala: na drvetu je on sasvim kratak, na membrani nešto duži, ali kod metalnih zvučnih izvora, naročito većih, izuzetno dugotrajanl. Razume se, od uticaja je i snaga udara, kao i sredstvo - njegova težina i tvrdoća, prema kojoj značajno varira i oštrina zvuka. Udaraljke sa određenom visinom zvuka imaju poseban zvučni izvor (pločicu, šipku, žicu) za svaki ton, a visina mu zavisi od dimenzija i težine izvora - analogno žičanim instrumentima. Izuzetak je timpan, kod kojega se zatezanjem opne postižu razne tonske visine. Razlog neodređene visine zvuka kod drugih udaraljki leži ili u prevelikom broju i snazi alikvotnih i ostalih prizvuka (npr. kod tam-tama), ili u snažnom sukobljavanju treperenja u unutrašnjosti instrumenta (kod bubnjeva), usled čega su onemogućene pravilnost i ravnomernost, a time i odrređena frekvenca. Ipak, u svim takvim slučajevima izvestan utisak visine postoji, pa se takav zvuk može svrstati među visoke, srednje ili duboke. Bubnjevi su, uglavnom, kolekcija doboša, činela i ostalih udaračkih instrumenata, koje svira bubnjar, najčešće za jazz, rock ili drugu vrstu muzike. Bubnjar koristi palice za bubnjeve, kako bi udarao po membrani doboša ili po činelama. Ti udarci stvaraju vibracije, a time i određeni ton. Palice za bubnjeve dolaze u različitim težinama i veličinama, te se prave od različitih vrsta drveta. Također postoje i karbonske palice.
|
|
.jpg)