Bog Horus

Ime Horus je latiniziran oblik egipatskog imena Hor , koje znači „lice“, a na boga sokola su ga primijenili osvajači nilske doline. Horus je bio prvi plemenski bog, bog neba, dok su mjesec i sunce bili njegove oči, što i moglo objasniti naziv Hor. Pošto su ga u početku štovali većinom ratnički narodi sokol je postao simbol ratničkog i pobjedničkog boga te su stoga egipćani vjerovali da je kralj utjelovljeni Horus na zemlji. To se vjerovanje s vremenom toliko ustalilo da je prešlo u dogmu, te su faraoni uzimali ime Horus kao jedno od svojih vlastitih imena. Istodobno su ga Raov sljedbenici poistovjetili sa suncem. Osiris, faraon i Horus Horus je bio sin Ozirisa i Izide, zečet nakon što je Izida pronašla Ozirisovo tijelo i izvršila obred balzamiranja. Odrasta skriven u šikarama Nila jer bi ga inače Set ubio. Nakon što odrasta u jakog i zrelog mladića sukobljava se sa Setom te ga pobjeđuje, a drugiga bogovi proglašavaju vladarem zemlje. Horusova cetri sina Smatra se da je ta četiri sina imao sa Izidom,no ne može se sa sigurnošću reći jer je po prirodi bio „veseljak“! Rodili su se iz lotusova cvijeta te bili sunčana božanstva koja su sudjelovala u stvaranju svijeta. Četiri Horusova sina najčešće su prikazani kao čuvari četiriju Kanopskih žara (naziv potječe iz grčkog,posuda u kojoj je duh, duša) sa utrobama preminulih koja se odstranjuju prije mumificiranja. Svaki čep žare predstavljao je glavu jednog Horusovog sina. Igrala su ulogu i u podzemnom svijetu, a prikazivali su ih kako stoje na lotusovom cvijetu pred prijestoljem Ozirisa u sudnici mrtvih.

Nazad