Život poslije smrti

Već smo prije rekli da se egipatska religija nije zasnivala na ukrućenim pravilima, nije imala točno određenu i nepovredivu dogmu, već da je bila podložna brojnim izmjenama i ponovnim tumačenjima. Možemo reći da se je religija prilagođavala potrebama vremena i čovjeka. Mitovi se stoga ne mogu shvatiti kao jednom zauvijek definirane priče već naprotiv, one su stalno „otvorene“ novom tumačenju i promijeni. Kao primjer toga služi nam Mit o Ozirisu, na kojem se bazira vjera u zagrobni život, koji se u toku povijesti izmijenio svom u značenju ali ne u formi. Oziris-kralj mrtvih U mitu o Ozirisu, Ozirisa se navodi kao kralja, naime neki egiptolozi tvrde da je to možda povijesno i točno. Već sam spomenula da je Oziris poistovjetio sa pastirskim bogom Andjetijem, boga koji je bio povezan s kultovima plodnosti i smatrali ga živućim kraljem. On je na svoj božanstveni način prenio osobine boga plodnosti na sebe,iako je prvobitno bio bog mrtvih. Naime, poznato je da su poljodjelski narodi često povezivali kultove plodnosti i kult mrtvih, te kako je Oziris sve više postojao bog plodnosti, pojačalo se pravo da bude i bog mrtvih. Njegov se kult brzo proširio i u Gornjem Egiptu te su ga poistovjećivali sa Khenti-Amentuiom, pogrebnim bogom Abida. Tako je Oziris ostao poznat pod imenom Oziris Khenti-Amentui-„Gospodar zapadnjaka“, a već smo rekli da je za Egipćane zapad boravište mrtvih. Područje njegova djelovanja nije zadiralo u područje drugih bogova; niti u drugom svijetu nije imao prednost jer je gospodar svega bio Ra. Kao kralj zagrobnog života Oziris postaje simbolom uskrsnuća i ponovnog rađanja sunca. Odnosno, sa rastom kulta počelo se vršiti balzamiranje te složeni pogrebni obredi ne bi se faraonu omogućilo ponovno uskrsnuće i nov život, poput Ozirisa.

Povratak na pocetnu