|
Rođena u
Moskvi 1925. godine, u uglednoj židovskoj obitelji, Maja Mihajlovna
Pliseckaja ima obiteljsku baletnu tradiciju. Otac Mihael bio je
inženjer i komunist porijeklom iz Bjelorusije, a mama Rahil, koja je
umrla u visokoj starosti, u 91. godini, filmska glumica iz klana
Messerers, koji su bili članovi Boljšoj teatra. Njezina tetka
Sulamif bila je među prvim primabalerinama Sovjetskog Saveza. S
devet godina, 1934., Maja je krenula u baletnu školu. Bila je
nezimjerno talentirana. Tri godine kasnije njezin je otac uhićen i
ubijen, a mama poslana u radni logor u Kazahstanu kao žena
neprijatelja naroda. Očev krimen bilo je već spomenuto zapošljavanje
nekog tko je bio blizak Lavu Trockom. U svojoj opsežnoj
autobiogafiji “Ja, Maja Pliseckaja”, koja je objavljena na 13 jezika
i zbog koje primabalerina zapravo rijetko daje intervjue i ne želi
odgovarati na pitanja o svojoj prošlosti, napisala je osobnu
ispovijest, i sve detalje o tome kako je bilo živjeti u tako
dramatičnim uvjetima, kada je sve bilo moguće i kada su ljudi
nestajali preko noći. Na neki način, Maja Pliseckaja bila je najveći
talent Sovjetskog Saveza, bila je žena koja je svojim talentom
uspjela pomaknuti i tvrde aparatčike, slomiti komunistički
establišment koji punih pet godina najsjajniju zvijezdu Boljšoj
teatra nije puštao preko granica SSSR-a jer nije imala putovnicu.
Majina tetka Sulamif brinula se o djevojčici, njezin muž Asaf
preuzeo je brigu o Majinu bratu koji je također završio baletnu
školu. Dvije godine nakon smrti oca, Maja odlazi u posjet majci u
logor u Kazahstanu i pred očima logorašica pleše joj scenu umirućeg
labuda iz Labuđeg jezera Pjotra Iljiča Čajkovskog. To je vrhunac
drame u logoru. Najveća balerina svih vremena završava baletnu školu
Boljšoj unatoč činjenici da je sve protiv nje. Odmah je dobila rang
primabalerine jer su takav talent, ljepota i gracilnost pokreta i u
izuzetno plodnoj ruskoj baletnoj školi bili prava rijetkost. Balet
ju je spasio od progona i zato je svojoj profesiji posvetila čitav
život, plešući i u starosti, a plesat će sve dok je živa, ako ne
tijelom, onda u srcu.
U dobi od 84 godine možda bi L’Orealu ili kakvoj drugoj kući koja
proizvodi čarobne kremice bilo pametnije da svrgnu plastičnu Jane
Fonda i za repliku “ja to zaslužujem” angažiraju gospođu Pliseckaju
koja svoju starost ne osjeća. Ne osjećaju to ni ljudi koji s njom
razgovaraju. Vitke figure, krhka, ali karizmatična, Maja Pliseckaja
ima osmijeh koji plijeni i oči koje, ispod debelog sloja eyelinera
plamte jednakom životnom strašću i radosti kao da se radi o
dvadesetogodišnjakinji. Glas joj je dubok, njezine slavne ruke,
kojima je dočaravala pokrete labuda ili Carmen, pažljivo manikirane.
Bore su, dakako tu, ali ih ona ponosno nosi. Mada je u svoje vrijeme
bila baletni “div” jer je visinom odskakala od prosjeka, ima ispod
170 centimetara, a nosi cipele na srednje visoku petu. Izuzetno
snaga plamti iz toga sitnog tijela koja je na sceni prirodno, u svom
ambijentu. Maja je voljela svoju publiku i ona joj je uzvraćala
obožavanjem bez obzira tko je sjedio u prvome redu, slavni ljudi ili
tek obični smrtnici koji su u baletnoj predstavi doživljavali
ostvarenje nekih svojih snova i maštanja.
Maja Pliseckaja ne predaje se, na svoj 83. rođendan plesala je u
Parizu u sklopu rođendanske proslave, na poziv dugogodišnjeg
prijatelja, modnog dizajnera Pierrea Cardina koji je također duboko
zakoračio u osamdesete. Nekoliko godina ranije, 20. studenoga, kada
je rođena, proslavila je 75. rođendan u Boljšom teatru u nazočnosti
tadašnjeg predsjednika Vladimira Putina, koji je s njom otvorio tu
iznimnu baletnu večer dužu od pet sati. Balerina je otplesala insert
iz baleta ”Isadora” na Schubertovu glazbu. Zatim je otplesala
koreografiju ”Ave Maja” koju je upravo njoj posvetio Maurice Bejart.
|
