KRETANJE IGRACA BEZ LOPTE

 

 

Košarka zahvaljujući izuzetnoj dinamici i eksplozivnosti obiluje brzim, iznenadnim kretanjima (start, mijenjanja pravca, zaustavljanje) i ona iziskuje dobar osjećaj ravnoteže. Poradi toga potrebno je vježbama hodanja, trčanja, skokova, poskoka, okreta, naglih promjena ritma i pravca, kretanja na smanjenoj površini oslonca, usavršavati ravnotežu, tj. igrač treba biti sposoban da iz određenog položaja, stava, u bilo kojem trenutku može krenuti različitom brzinom u bilo kojem novom pravcu.


Razlikujemo: 
- H o d a nj e
- T r č a nj e
- Z a u s t a v lj a nj e
- K r e t a nj e u s t a v u
- O k r e t i, p i v o t i r a nj e
- S k o k o v i
- F i n t i r a nj e

 

1. HODANJE

HODANJE je ciklično kretanje, prelaženje s noge na nogu uz istovremeni rad ruku. Hoda se po sistemu suprotna noga - ruka.

                                                                                            

Hodanje u treningu najmlađih košarkaša može se koristiti u sljedećim varijantama:
- hodanje obično
- hodanje na prstima
- hodanje na petama
- hodanje na unutrašnjem i vanjskoj liniji stopala
- hodanje tiho (kao mačka)
- hodanje lupanjem o podlogu
- hodanje niz i uz strminu
- hodanje dugim koracima
- hodanje s divergentno postavljenim stopalima
- hodanje u polučučnju, čučnju i četveronoške
- hodanje vijugavo i kružno
- hodanje s opterećenjem
- hodanje unazad sa svim ovim navedenim varijantama

 

 

 

2. TRCANJE

U košarci postoji više načina trčanja: naprijed, bočno,
ukrštanjem koraka, unatraške, pravolinijski i krivudavo. Karakteristično je za sve vrste trčanja da se brzina i pravac stalno mijenja, a rad ruku, umjesto ritmičkog kretanja, u najviše slučajeva koristi se za obavljanje raznih zadataka ( hvatanje, dodavanje, vođenje lopte, šut na koš, ometanje protivničkog igrača).


Razlikujemo:

- trčanje naprijed,
- trčanje bočno i
- trčanje unazad


U vježbama trčanja najprije trčimo lagano, sporo, zatim sve brže i brže uz često mijenjanje brzine i trčanje s čestim i naglim zaustavljanjem.

 

2.1. MIJENJANJE PRAVCA KRETANJA

Radi zaobilaženja i oslobađanja od protivnika u igri, često se mijenja pravac kretanja. Naučeni elementi trčanja samo će onda postati korisni, ako smo u stanju povezati ih u brzim promjenama pravca. Zbog svoje važnosti mijenjanje pravca kretanja treba vježbati bez i s loptom na svakom treningu. Pravac možemo mijenjati u samom trku ili poslije zaustavljanja, znači da razlikujemo:

MIJENJANJE PRAVCA KRETANJA BEZ ZAUSTAVLJANJA

Najjednostavniji način promjene pravca u kretanju je krivolinijsko trčanje gdje je važno da se gornjim dijelom tijela nagnemo prema "centru kruga", a istovremeno vanjskom rukom energično radimo.
Drugi način je odskokom koso u stranu. Izvodimo ga tako da se u trčanju jednom nogom jače odrazimo i preskočimo na drugu nogu, koju odmah postavimo u novi pravac kretanja. Važno je naglo prebacivanje težišta tijela i finta.

 

 

MIJENJANJE PRAVCA KRETANJA ZAUSTAVLJANJEM

Koristi se kada se želi promijeniti pravac u brzom trčanju pod većim uglom(70 - 180 stepeni). Pravac kretanja se mijenja tako da se u trenutku zaustavljanja okrenemo u željenom pravcu poskokom i trenutnim trčanjem u novom pravcu.

 

3. ZAUSTAVLJANJE

 

U današnjoj košarci punoj dinamike zaustavljanje je vrlo važan tehnički element. Zaustavljanje omogućuje brzu promjenu ritma i pravca kretanja, mogu se izbjeći povrede od sudara ili nepotrebne lične greške. Bez dobre tehnike zaustavljanja igrači će kasniti u akcijama koje slijede nakon zaustavljanja, odnosno imaće problema s ravnotežom pa će se napadači teško osloboditi protivnika, odnosno odbrambeni igrači neće brzo, pravovremeno, reagovati na akcije napadača.


Osnovni faktori za dobro zaustavljanje:
- neutralizovanje sile inercije,
- snižavanje i spuštanje težišta tijela i
- trenje, koje treba biti što veće, a zavisno je od podloge i potplatama patika.

Zaustavljanje u igri se primjenjuje:
- u igri bez lopte
- kod vođenja, driblinga,
- kod hvatanja lopte u trčanju i kod šutiranja

Zaustavljanje može biti:

-dvotaktno, u dva koraka, dodira, iskorakom, naizmjeničnim korakom
-jednotaktno, sunožnim doskokom, paralelnim


3.1. DVOTAKTNO ZAUSTAVLJANJE

Može se izvoditi:
- Iskorakom, tako da se pretposljednji korak produži, a težina tijela se premjesti unazad uz istovremeno smanjenje visine. Noga se jače zgrči, što postupno usporava brzinu (prvi takt). Zatim se drugom nogom iskorači naprijed i stopalo se postavi petom malo van (drugi takt). Reakcija podloge preko prednje noge stvara silu suprotnu od smjera inercije, a položaj stopala daje stabilnost. Ovo zaustavljanje se koristi kod malih brzina.
- Izmjeničnim korakom izvodi se tako da se nogom koja je zadnja dotakla podlogu izvrši odraz, zatim slijedi nizak let i doskok na drugu nogu, koja se jako zgrči radi spuštanja težišta tijela (prvi takt), nakon čega slijedi brz odlučan korak naprijed odskočnom nogom, uz istovremeno premještanje težine tijela nazad (drugi takt). Ovaj način se koristi prilikom naglog zaustavljanja kod hvatanja lopte u trku ili zaustavljanja u driblingu, uglavnom kod većih brzina. U slučaju gubljenja ravnoteže kod zaustavljanja sa dva dodira pomažemo si tako da nogom koja je naprijed učinimo nekoliko sitnih dodira ("klizajućih koraka") naprijed, dok se peta "zadnje" noge podiže, noga se sasvim ispruži, ali stajna noga mora ostati na mjestu.

 

3.2. JEDNOTAKTNO ZAUSTAVLJANJE

Sunožno paralelno zaustavljanje je tehnički najefikasnije superiorno, ali mehanički nešto teže. Izvodi se odrazom pri posljednjem koraku trčanja, zatim se poslije niskog leta doskoči sunožno u paralelni (ili mali – lagani dijagonalni) stav. Za vrijeme leta gornji dio tijela se brzo prebaci unazad, a noge naprijed uz snižavanje točke težišta tijela. Prilikom doskoka igrač zauzima stav kao da sjedi naslonjen na stolici. Ravnotežu uspostavljamo premještanjem trupa, naprijed - nazad.

 

 

4. KRETANJE U STAVU


Jedno od specifičnih sinhornizovanih kretanja u košarci je kretanje u košarkaškom stavu i treba ga korektno naučiti u najranijem dobu. Ovakav stav pravi od košarkaša "katapult" spremnog na reakciju. Kretanje u košarkaškom stavu pruža igračima mnoge prednosti u odnosu na klasično kretanje. Igraču daje veću potpornu površinu, bolju ravnotežu tijela i veće zauzimanje prostora pa mu omogućuje da trenutno započne ma koju akciju, brzu promjenu uloge iz obrane u kontranapad i na kraju akcije mu osigurava sigurno zaustavljanje i stabilnost. Pri dužem stajanju ili kretanju u košarkaškom stavu poradi odnosa u polugama i zglobovima, smanjuje se radna sposobnost mišića i zato ga treba dugo vježbati, ne samo da bi se fizički izdržao, već i stoga da se steknu navike kretanja u jednom položaju na koji nismo naviknuti. Zavisno od položaja ramena u odnosu na stopala razlikujemo dva stava:
dijagonalni i paralelni. I jedan i drugi mogu se uspješno primjenjivati i u obrani i u napadu. Ali preovladava mišljenje da se dijagonalni stav više koristi u odbrani, a paralelni u napadu. Razlog je u tome što su kod dijagonalnog stava veće mogućnosti za kretanje naprijed-nazad, a to su najčešće kretnje u odbrani. Kod paralelnog stava lakše su kretnje u jednu i drugu stranu, a i polazak naprijed je brži te se zbog toga više primjenjuje u napadu.

4.1. PARALELNI STAV

Paralelni se zove i zato što su osovine koje spajaju pojedine dijelove nogu i osovine skočnih zglobova paralelne. Stopala su paralelna, a razmak između jednog i drugog stopala je približno jedna stopa, odnosno to je najmanji razmak, a on će se povećavati zavisno od akcije koja slijedi, kao i od visine igrača, tj. konstitucije pojedinog igrača. Ako je igrač viši razmak između stopala biti će veći i obrnuto. Težina tijela podjednako je raspoređena na obje noge (na prednjem dijelu stopala). Noge su u koljenu blago savijene (kut nikad manji od 90 stupnjeva, jer inače nema brzog starta), zdjelica (karlica) je povučena nazad kao kompenzacija za bolju ravnotežu. Tijelo je nagnuto malo naprijed, glava podignuta radi bolje preglednosti, a ruke su savijene u laktovima, u obrani podignute koso gore ili jedna koso gore, a druga koso dolje s dlanovima okrenutim gore. U napadu će ruke biti ispred tijela spremne za primanje lopte. Kod odbrambenog stava razmak između stopala kao i savijenost koljena biti će veća. Sve ovo čini se poradi bolje stabilnosti i veće pokretljivosti. Budući da kod ovog stava vrlo brzo izlazimo iz ravnotežnog položaja "naprijed-nazad", to nam je pokretljivost tijela u tim pravcina slabija, dok je bočna bolja.



4.2. DIJAGONALNI STAV

Za ovaj stav je karakteristično da kukovi i ramena nisu okrenuti u istom pravcu. Kukovi su koso u odnosu na dotadašnji pravac kretanja. Stopala su okrenuta u istu stranu, a razmaknuta su kao i kod paralelnog stava, ali tako da ako je stopalo lijeve noge naprijed, stopalo desne noge odnosno prsti trebaju biti približno u visini pete iskoračene noge. Zapravo su stopala postavljena u dijagonalno udaljenim "uglovima pravouglova". Ramena su manje ili više okrenuta u pravcu kretanja. Poradi toga potrebno je trup zasukati u stranu iskoračene noge. U dijagonalnom košarkaškom stavu, imamo veću mogućnost težinu tijela prenositi s jedne na drugu nogu (na iskoračenu ili onu koja je natrag), pa je veća pokretljivost tijela koso naprijed i koso nazad. Položaj tijela, ruku i savijenost koljena odgovara onom što jeveć rečeno za paralelni stav.
U košarkaškom stavu možemo se kretati na dva načina: Kretanje l i j e v o - d e s n o izvodi se tako da se nogom koja se nalazi u pravcu kretanja iskorači u stranu, a drugom nogom se izvrši privlačenje do prvobitnog stava. Iz osnovnog stava prelazi se u širi stav i ponovo vraća u početni. Kretanje se izvodi "privlačnim-klizajućim" koracima pri čemu je jedno stopalo uvijek u dodiru s podlogom.

 

 

 

5. OKRETI, PIVOTIRANJE

Za pravovremenost i brzinu reagiranja u složenim situacijama, za transformaciju kretanja i prilagođavanja novonastaloj situaciji vrlo su bitni okreti.
Posebnu važnost imaju: - okreti u zraku - okreti na podu, p i v o t i r a nj e.

5.1. Okreti u zraku su jedan od temelja za aktivnu transformaciju (tranziciju) obrane u kontranapad.

5.2. Pivotiranje

 Pivotiranje je element pomoću kojeg, na osnovu pravila, igrač može duže zadržati loptu, a da istovremeno učini više od dva dodira, ali samo istom nogom. Cilj pivotiranja je da igrač dovede sebe u povoljniju situaciju za polazak u dribling, dodavanje ili šut, kao i da zaštiti loptu od protivnika ,da izbaci odbrambenog igrača iz ravnoteže, da kvalitetnije postavi blokadu i izađe iz blokade i da spriječi hvatanje odbijenih lopti protivničkim igračima. Ono se može primjeniti prije polaska u dribling, kao i poslije zaustavljanja iz vođenja. Pivotiranje nastaje kada igrač (najčešće dok drži loptu) jednom nogom stalno dodiruje tlo, a drugu pomiče naprijed, nazad, u stranu ili je okreće oko one prve (stajne) noge. Pomicanje se može ponavljati. Stajna noga mora uvijek biti u dodiru s određenom tačkom na tlu bar jednom svojom tačkom stopala. Stajna noga se ne smije podignuti i opet spustiti na tlo, niti smije kliziti po tlu. Pravila igre nam određuju koja je noga stajna, ovisno od paralelnog stava (po izboru, bilo koja) ili dijagonalnog stava (ona koja je prva dodirnula tlo kod zaustavljanja). Pivotiranje možemo koristiti i u napadu i u obrani. Zbog specifičnosti vježbi (okreti oko stajne noge) vježbe za pivotiranje usavršavaju i ravnotežu tijela i poboljšavaju korištenje vidnog polja. Kod pivotiranja osnovni stav je nešto niži, položaj tijela u blagom pretklonu,položaj glave i pogled naprijed (brada u visini vrha tenisica), lopta se drži s obje strane i štiti se privlačenjem blizu stomaka (trbušnog zida) ili sa strane, zavisno od situacije. Pivotiranje započinje odrazom (odgurivanjem) noge kojom želimo koračati, prebacimo težinu tijela na stajnu nogu (jagodice stopala) uz istovremeni korak unazad ili u stranu ili unaprijed. Za vrijeme koračanja točka težišta tijela ne smije se podizati i spuštati, već je treba zadržati približno u istoj visini. Važno je još jednom napomenuti da se pivotiranje izvodi oko prednjeg dijela stopala i da je kod dijagonalnog stave peta stajne noge uvijek više podignuta. 

 

 

6. SKOKOVI

U košarci su sve vrste kretanja isprepletene skokovima, koji se izvode radi dolaženja u posjed lopte, zatim u cilju dodavanja, odbijanja, blokiranja šuta i šuta na koš. Košarkaška igra započinje skokom. Mogli bi reći da ekipa koja bolje i više skače ima izvjesnu prednost u postizanju krajnjeg rezultata. Kao što vidimo, skokovi se primjenjuju kako u obrani tako i u napadu. Da bi igrač pri skakanju bio uspješan moraju se poštivati neki momenti; pravovremenost, brzina, max. visina ili daljina, kao i sposobnost
zauzimanja najpovoljnije pozicije u odnosu na loptu i protivnika. Procjena pravca i parabole leta lopte (pravovremenost) uz primjerenu brzinu daju max. visinu ili daljinu.
V r s t e  s k o k o v a :

- Skokovi iz mjesta; imaju ovakav redosljed: odskok, let i doskok
- Skokovi iz zaleta; imaju ovakav redosljed: zalet, odskok, let i doskok.

 

7. FINTIRANJE

Termin fintiranje odnosno finta kod nas je usvojen iz strane sportske literature. U prevodu, taj izraz znači zavaravanje, varka, (na talijanskom jeziku znači varka). Finta je naznačeni pokret bilo kojim dijelom tijela, pogledom ili loptom uz promjenu pravca i brzine kretanja s ciljem da se zavara protivnika, tj. finta se izvodi da bi se ostvarilo što sigurnije dodavanje lopte, polazak u vođenje (ulazak prema košu), šutiranje na koš i oslobađanje od protivničkog igrača (otkrivanje). To je dakle, takvo složeno tehničko-taktičko kretanje kojim zavaravamo protivnika, pokušavamo ga na trenutak izbaciti iz ravnoteže, navodimo ga da se pokrene ili postavi tako kako nama odgovara. Zbog toga se finta uvijek sastoji od prividne (lažne) i od stvarne akcije.

 

NAZAD

 

 

 

 

 

  "Znanje.org" ne odgovaraza sadrzaj pojedinacnih stranica.