POZICIJE I TAKTIKE

Iako košarkaška pravila ni na jedan način ne određuju pozicije u košarci, one su se razvile kao osnovni i prijeko potrebni dio košarke. Tokom prvih pet decenija razvitka košarke koristila su se dva "guard-a", krila i centar. Od osamdesetih godina 20. vijeka u petorci koja nastupa na terenu svaki igrač ima drugačiju ulogu:

• ☺ playmaker (point guard, razigravač, jedinica): organizuje napad čitave ekipe kontrolisanjem lopte i njenim pravilnim upućivanjem suigraču u prilici;

• 
  ☺ šuter (dvica): šuter je igrač koji puca prema košu najviše u utakmici i od kojega se očekuje uspješno izvršavanje tih šuteva, dok se u odbrani šuter brine za najboljeg protivničkog pucača dalekometnih šuteva;

• 
  ☺ krilo (trica): krilo je zaduženo za ostvarivanje poena dalekometnim šutevima s krila ili probijanjem po krilu prema košu, dok se u obrani krilo prvenstveno brine za odbrambene skokove i oduzimanja lopti protivnicima, iako može ponekad da igra i aktivniju ulogu u odbrani;

• 
  ☺ krilni centar (krilni centar, četvorka): igra napadački često leđima okrenut prema košu zbog lakšeg primanja lopte od suigrača, dok se u odbrani bori protiv protivničkog krilnog centra (man-to-man odbrana) ili čuva koš, tj. smješten je ispod koša (u zonskoj odbrani);

• 
  ☺ centar (petica): koristi masu i visinu za zabijanje koševa u napadu, dok u odbrani igra ispod koša s namjerom zaustavljanja prodora protivnika prema košu.
   

• Pozicije igrača su fleksibilne. Ponekad će ekipa koristiti napad sa tri šutera, kod kojeg se krilni centar ili centar zamjenjuju jednim šuterom. U igri se najviše na svojim pozicijama izmjenjuju playmaker i šuter, pogotovo ako ti igrači imaju istančan osjećaj za vođenje igre i driblanje loptom.
   

• Dvije su osnovne odbrane u košarci: zonska odbrana (slika lijevo) i ''man-to-man'' (slika desno). Kod zonske odbrane svi igrači blokiraju bilo kojeg protivničkog igrača koji pokuša probiti zonu (naime, odbrambeni igrači su raspoređeni oko reketa). U man-to-man odbrani svaki igrač pazi igrača koji mu je unaprijed određen taktikom i strategijom trenera. Naravno, postoje brojne varijacije i u odbranama.

 Napadačke strategije variraju više od odbrambenih strategija. Uobičajena strategija u napadu je dodavanje lopte slobodnom igraču i kretanje igrača bez lopte u poziciju za zabijanje koševa. Brzo kretanje napadačkog igrača koji je bez lopte naziva se cut (rezanje). Dozvoljeni način da se protivnička odbrana onesposobi na način da se tijelom zaštiti playmaker napadačke ekipe je screen ili pick, što se jednostavno prevodi kao blok. Igrač koji tijelom blokira ne smije se micati, jer u protivnom ekipa koja napada gubi posjed lopte. Čitava strategija se razvila iz bloka - pick and roll - u kojem igrač radi blok i omogućuje svom playmaker-u napredak prema protivničkom košu. Ekipe imaju spremljene strategije koje se dogovaraju na treninzima, sve u svrhu nepredvidljivosti poteza ekipe u napadu. Za odabiranje strategije najčešće je zadužen playmaker.

Odbrambene i napadačke strategije i pozicije predmet su gotovo svakoga time-out-a kojeg treneri uzimaju. Razlog za to je najčešće neučinkovitost pojedine strategije i prelazak na novu strategiju, za koju trener vjeruje da će donijeti više uspjeha u napadu ekipe. 

NAZAD

  "Znanje.org" ne odgovaraza sadrzaj pojedinacnih stranica.