PRAVILA IGRE
 

Osnovni rekviziti bez kojih je košarkaška utakmica nemoguća jesu lopta i teren, koji mora biti ravan i dimenzija 28 x 15 m. Na terenu se nalaze koševi s tablom, obručem i mrežicom, te linije. Metalni obruč nalazi se na 3.05 m visine od zemlje. Lopta za muškarce ima obim od 76 cm i masu od 600 g, dok za žene masa lopte iznosi 540 g, a obim 73 cm.

 Cilj igre je ubaciti loptu u koš protivničkog tima. Igru kontroliše 1 glavni, 2 pomoćnih sudija i delegati koji zapisuju prekršaje i mjere vrijeme. U jednom timu su 5 glavnih i 7 rezervnih igrača. Broj izmjena je neograničen, međutim, vrše se u prekidu igre. Lopta ubačena u koš izvan zone od 6.75 m (do sezone 2010/2011. bilo je 6.25 m) boduje se s 3 poena. Koš iz unutrašnje zone vrijedi 2 poena, a koš s linije za slobodna bacanja 1 poen. Igra traje 40 minuta (4 x 10). Vrijeme se mjeri štopericom i mjeri se vrijeme stvarne igre. To znači da, kada se igra zaustavi zbog nekog prekršaja, zaustavlja se i sat. Zbog toga košarkaške utakmice traju u prosjeku 2 sata. Igra započinje kada sudija podbaci loptu između dvaju igrača iz oba tima koji skaču u centralnom krugu i bore se za loptu. To je tzv. mrtva lopta. Ona se dosuđuje kad je drži više igrača odjednom ili se ne može procijeniti čija je lopta. Lopta se po terenu prenosi vođenjem ili dodavanjem između igrača. Lopta koja se nađe izvan terena, tj. koja dodiruje zemlju, predmet ili igrača izvan terena, jeste lopta u autu i dosuđuje se lopta za protivnički tim koji je izvodi s linije gdje je prekršaj napravljen.

Utakmice se igraju u četiri četvrtine od po 10 (internacionalna) ili 12 minuta (NBA). Petnaest minuta je pauza na poluvremenu, i dve minute su pauze između četvrtina. Prekovremeni periodi su pet minuta dugi. U drugom poluvremenu timovi mijenjaju strane.  Broj time-out-ova na utakmici ograničen je najčešće na šest. Traju po ne više od jedne minute, osim ako nije predviđeno da traju duže zbog televizijskog prenosa. Ako je igra neodlučena nakon četiri četvrtine, igra se jedan  produžetak od pet minuta. Ako je nakon jednog produžetka rezultat i dalje neriješen, produžeci se nastavljaju dok se ne dobije pobjednik.

Lopta se vodi odbijanjem o zemlju, pri čemu ruka mora biti iznad lopte jer je u protivnom to prekršaj (nošena lopta). S loptom u rukama igrač smije učiniti samo 2 koraka. Jednom vođena lopta ne smije se voditi još jednom (dupla). Ako se s loptom u rukama napravi više od 2 koraka, sudija dosuđuje korake. U sva tri slučaja loptu preuzimaju protivnički igrači, koji je izbacuju iz auta u visini mjesta gdje je prekršaj učinjen. Kada napad počne, igrači u čijem je posjedu lopta moraju preći na drugu polovinu terena za 8 sekundi. Kada se pređe polovina terena, lopta se ne smije vratiti u vlastitu polovinu. Takođe, napadački igrač u svojim rukama smije imati loptu u trajanju od 5 sekundi dok mu odbrambeni igrač pokušava uzeti loptu. Prilikom tzv. skok-šuta igrač mora izbaciti loptu prije ponovnog kontakta sa zemljom. Bitno pravilo jeste i da igrač u svojstvu napadača u reketu ne smije biti duže od 3 sekunde. Ova pravila su određena tako da nagrade efikasnu odbranu. Nakon kršenja bilo kojeg od navedenih pravila dosuđuje se lopta za protivnički tim. Loptu koja ima silaznu putanju prema košu odbrambeni igrač ne smije dodirnuti jer se u protivnom računaju poeni za napadački tim.

U košarci je fizički kontakt neizbježan, te stoga postoji niz pravila koja se bave ovim pitanjem. Tokom igre protivnički igrač ne smije se udariti, tj. s njim se ne smije ostvariti grubi fizički kontakt ili faul. Igraču koji počini faul dosuđuje se lična greška. Ako se igrač koji vodi loptu faulira, igra se prekida i nastavlja izvođenjem lopte iz auta, gdje je učinjen prekršaj. Ovo ne važi ako je u jednoj četvrtini tim učinio više od 4 lične greške. Ako je igrač nad kojim je učinjen faul bio u prilici za šut, dosuđuju se slobodna bacanja u zavisnosti od pozicije (3 ili 2 poena). Ako igrač nad kojim je počinjen faul postigne koš, poeni se priznaju i dosuđuje se dodatno slobodno bacanje. Nakon učinjenih 5 ličnih grešak igrač napušta igru do kraja utakmice. Određivanje faula je različito i varira od lige do lige, od sudije do sudije. FIBA za određenje faula koristi princip zamišljenog cilindra (zamišljeni prostor oko igrača). Ako se protivnički igrač nađe u ovom prostoru, to je potencijalni nedozvoljeni fizički kontakt.
Pored lične greške, postoji i tehnička greška, koja se sudi ako se igrač ili trener ponaša nesportski. Sudija ima pravo i diskvalifikovati igrača ili trenera zbog nedoličnog ponašanja. Isto tako, lopta u toku igre ne smije dodirnuti nogu. Ako lopta dodirne nogu protivničkog igrača, lopta se izvodi iz auta i mjere se nove 24 sekunde za napad. Ako lopta dodirne nogu igrača koji vodi loptu, onda se lopta daje protivničkom timu.
Mjere i trajanje napada najčešće variraju između turnira i organizacija.

Smisao igre je premašiti broj koševa (poena) druge ekipe ubacivanjem lopte kroz obruč protivničkoga koša, pod uslovom da je lopta ušla kroz obruč odozgo, te sprečavanje protivničke ekipe da ubaci loptu kroz koš ekipe koja se brani. Pokušaj ubacivanja lopte u koš zove se udarac ili šut.

 U svakom trenutku na terenu se u svakom timu nalazi po pet igrača. Timovi mogu imati do sedam zamjenskih igrača. Broj izmjena je neograničen ali izmjene se mogu vršiti samo kad je igra zaustavljena. Svaki tim ima svog trenera koji nadgleda razvoj i strategiju igre.

 I za žene i muškarce dres je isti. Sastoji se od šorca do koljena i majice bez rukava, na kojima su oštampani jedinstveni broj igrača, ime tima i sponzori.

                                                                                                                NAZAD

  "Znanje.org" ne odgovaraza sadrzaj pojedinacnih stranica.