Krv je tjelesna tečnost određenog sastava koja se kreće kroz sistem krvnih sudova. Sastoji se od tečnog dijela, u kome je rastvoren niz neorganskih(voda;soli Na,Mg,Ca,K,Fe;hloridi;sulfati) i organskih(glukoza,proteini,amino kiseline,krajnji produkti metabolizma) i uobličenih elemenata krvi: crvena i bijela krvna zrnca i krvne pločice.Krv služi u funkciji disanja tj. za prijenos kisika i ugljikova dioksida, zatim za prijenos hranjivih materija, otpadnih materija, hormona, enzima, vitamina... Uloga joj je i regulacija volumena tjelesnih tekućina, regulacija acido-bazne ravnoteže, te regulacija tjelesne temperature, a takođe ima i veliku zaštitnu ulogu.

• Eritrociti-crvena krvna zrnca: Eritrociti su crvene krvne stanice koje nastaju u koštanoj srži i slezeni. Nemaju jezgru i bikonkavne su (udubljene) s promjerom oko 7 mikrometara.Životni vijek im je 120 dana, a razgradnja se vrši u jetri.Ima ih 4-6 miliona u milimetru kubnom krvi.Najvažniji sastavni dio eritrocita je hemoglobin,sastoji se od bjelančevine globina i boje hema koja sadrži željezo.Glavna funkcija hemoglobina je prijenos kiseonika, ali sudjeluje i u prijenosu ugljen-dioksida i ugljen-monoksida.Vezanje hemoglobina na kiseonik stvara oksihemoglobin i on daje žarkocrvenu boju krvi,vezanje hemoglobina na ugljen-dioksid stvara karboksihemoglobin i on daje zagasito crvenu boju krvi,a vezanjem ugljen-monoksida nastaje karboksiminohemoglobin.Proces stvaranja eritrocita naziva se eritropoeza.

• Leukociti-bijela krvna zrnca: Leukociti su bijele krvne stanice koje nastaju u koštanoj srži i limfnim čvorovima. Promjer im je 8 – 12 mikrometara. U milimetru kubnom krvi ih ima 6-10 hiljada. Leukociti se razlikuju prema izgledu, zastupljenosti, mjestu nastanka i funkciji.Imaju sposobnost ameboidnog kretanja,fagocitoze(" ćelijskog jedenja") i dijapedeze(napuštanja krvnog suda).Postoje tri glavne vrste leukocita:
  •  Granulociti – najbrojnija vrsta leukocita. Pretežno imaju nepravilnu jezgru podijeljenu na režnjiće (segmentirani granulociti), a u mlađim stanicama je nepodijeljena (nesegmentirani granulociti). Prema boji zrnaca u citoplazmi granulociti se dijele na:
    •  neutrofilne – ima ih oko 60%, neobojeni su, sitni te veoma pokretni. Sadržavaju niz enzima koji sudjeluju u razgradnji fagocitiranih tvari kao npr.amilaza, katalaza, nukleaza...
    •  eozinofilni – ima ih 2 – 4%, crvene su boje, pravilni i okrugli. Manje su pokretni od neutrofila. Sadržavaju histamin te sudjeluju u alergijskim reakcijama.
    •  bazofilni – ima ih do 5%, modra zrnca, nejednake veličine. U zrncima je pohranjena tvar koju nazivamo heparin te ona sprečava proces zgrušavanja krvi u krvotoku.
  •  Limfociti – ima ih oko 30%. Promjer im je 8 – 12 mikrometara. Imaju veliku okruglu jezgru i oskudnu citoplazmu. I oni su pokretne stanice. Funkcija limfocita je stvaranje globulina, a imaju i važnu ulogu u imunološkoj obrani organizma jer su im antitijela pretežno gama-globulini. Stvaranje i propadanje limfocita je veoma brzo, te se čitava populacija može izmijeniti u roku 24 sata.
  • Monociti – ima ih oko 6%. Promjer im je 10 – 24 mikrometra, te imaju veliku, većinom režnjastu jezgru, bubrežasta oblika. Oni su također pokretne stanice, a glavna funkcija im je fagocitoza.

• Trombociti-krvne pločice: Trombociti su krvne pločice tj. malena, bezbojna tjelešca bez jezgre. U milimetru kubnom krvi ima ih 200-500 hiljada. Nastaju u koštanoj moždini iz dijelova megakariocita (stanice s velikom jezgrom). Vrlo brzo se raspadaju, te im život traje razmjerno kratko – 3 – 5 dana. Imaju veoma važnu ulogu u procesu zgrušavanja krvi jer je održavanje krvi u tekućem stanju unutar krvotoka i zaustavljanje krvarenja pri oštećenju krvnih žila (hemostaza) važan je mehanizam za očuvanje stalnih uvjeta u kojima funkcionira organizam. Ako se žila ozlijedi ili rastrgne, treba zaustaviti krvarenje, a zaustavljanje se postiže pomoću nekoliko mehanizama:

  • 1) Spazam (stezanje ili kontrakcija) žile – stijenka žile se kontrahira(skupi, stegne) odmah pošto se žila presiječe ili rastrgne te se time trenutačno smanji otjecanje krvi kroz ozljedu žile. Što je žila više ozlijeđena, to je veći spazam, što znači da prerezaa žila obično mnogo više krvari nego žila oštećena trganjem. Takav lokalni žilni spazam može trajati 20 minuta do pola sata dok se za to vrijeme odigrava proces začepljenja žile trombocitima i proces zgrušavanja krvi.
  • 2) Stvaranje trombocitnog čepa – to je pokušaj da se trombocitima začepi ozljeda na krvnoj žili. Naime, trombociti bitno promijene svoja svojstva kada dođu u dodir s površinom koja se može ovlažiti, kao što su kolagene niti u stijenci žile. Počinju bubriti, poprime nepravilne oblike s brojnim izdancima koji strše s njihovih površina, postaju ljepljivi pa prianjaju na kolagene niti te luče velike količine ADP-a. ADP djeluje na okolne trombocite te ih aktivira te ti novi trombociti zbog ljepljivosti adheriraju(prianjaju) na one trombocite koji su prvi bili aktivirani. Tako se na mjestu svake pukotine ogoljeli kolagen izaziva zatvoreni krug aktiviranja sve većeg i većeg broja trombocita te se oni nagomilavaju i stvaraju trombocitni čep.
  • 3) Stvaranje krvnog ugruška – počinje za 15 do 20 sekundi ako je oštećenje stijenke žile opsežno, a za jednu do dvije minute ako je oštećenje maleno. Taj proces stvaranja krvnog ugruška započinju aktivacijske tvari iz oštećene žilne stijenke i iz trombocita, te proteini iz krvi koji adheriraju na kolagen oštećene žilne stijenke. Za tri do šest minuta nakon ozljede žile, ugrušak ispuni cijeli prerezan ili razderan kraj žile. Nakon 20 minuta do jednog sata ugrušak se retrahira(potisne natrag) te se žila još više zatvori.
  • 4) Koagulacija krvi – zgrušavanje se zbiva u tri stadija – prvo, nakon prekidanja žile ili oštećenja same krvi stvara se tvar nazvana aktivator protrombina.

<<Nazad