Stefan
Nemanja je sin kneza Zavida rodjen u Duklji na Moraci, Raska (danas Crna
Gora). Nemanja je osnivac „svetorodne dinastije Nemanjica” koja je
vladala Srbijom preko dvestotine godina. U tom razdoblju Srbija je
presla put od male rascepkane knezevine do carevine i najmocnije zemlje
na Balkanu. Stefan Nemanja je za vreme vladavine
svoga brata Tihomira upravljao zupama Reke, Ibar, Rasina, Toplica, a
titulu velikog zupana dobija 1166. godine. Igrajuci ovu veoma vaznu
ulogu, zakljucio je da je najbolje da oslonac potrazi u Ugarskoj i
Mletackoj Republici okrenuvsi tako ledja vizantijskom caru Komninu.
Medjutim, vrlo brzo je shvatio da je nacinio gresku zbog koje bi mozda
mogla da ispasta citava Srbija. Naime, poverenje koje je Stefan Nemanja
imao u Madjare poljuljalo se onog trenutka kada je na ugarskom prestolu
doslo do smene vlasti. U to isto vreme, Komninova vojska krece u napad
na Srbiju. Kako bi spasao svoju zemlju, svoj narod i povratio carevo
poverenje, Stefan Nemanja odlazi pred njega sa uzetom oko vrata, bos,
predaje mu mac i moli za oprost. Postedevsi ga, ali zeleci da ga ponizi,
Komnin ga kroz citav Carigrad sprovodi kao roba. Nakon trideset godina
posve uspesne vladavine, Stefan Nemanja se odrice prestola u korist
Stefana, svog srednjeg sina. Vukan, njegov najstariji sin, na upravu
dobija Hvosno, Toplicu i Zetu, a najmladji Rastko svoj zivot posvecuje
Bogu, odlazi u manastir na Svetoj Gori gde postaje monah Sava. Sveti
Sava danas se slavi 27. januara.
Sledeci Savin primer, Stefan
Nemanja i njegova supruga Ana takodje ce se zamonasiti. On dobija ime
Simeon, a Ana postaje Anastasija. Zajedno sa Svetim Savom 1199. godine
podize na Svetoj Gori manastir Hilandar. Godine 1200. umire, a nakon
nekoliko godina od njegove smrt srpska pravoslavna crkva proglasava ga
za svetitelja.
ZADUZBINE
|