Luvr je podignut na mjestu gdje se nekad nalazilo srednjovjekovno utvrđenje, a francuski kraljevi su u njemu živjeli sve do 1682. godine, kada je dvor preseljen u Versaj. Posebno je značajno istočno pročelje (udvojene kolonade), koje je kreirao Pero i južno pročelje koje je djelo Leskoa.

Već 1793. (kada je palata službeno promovisan u muzej) Luvr je posjedovao više od 650 umjetničkih djela, od čega tri Da Vinčijeva, četiri Rafaelova, i dva Ticijanova. Kad je 1933. vršen posljednji popis, ovdje je čuvano više od 173. 000 eksponata. Tu se nalaze svjetski poznata djela, kao što su Milska Venera, Da Vinčijeva " Mona Liza ", i francuski krunski nakit. Zaista ne morate da budete ljubitelj umjetnosti i muzeja da biste shvatili kako je boravak u Parizu, bez obilaska Luvra, pravi grijeh.

Godine 1981. odlučeno je da se Luvr proširi i ponovo raspodjeli umjetnička kolekcija u gotovo cijeloj zgradi. Po zamisli arhitekte Peia iz 1983. svečano je otvorena 1989. staklena piramida, smjela, elegantna, sa konstrukcijom od aluminijuma i nerđajućeg čelika, visoka 21 metar. To je, u isto vrijeme, lijepa arhitekton-
ska realizacija, jednostavna i sa funkcionalnim rješenjem za pristup u veliki Luvr kroz prostran i svijetao suteren.

Gradnja Luvra je započeta u doba Filipa Avgusta, nastavljena za Šarla V, Fransoa I, Katarine Mediči, Henrija IV, Luja XIII, Napoleona I, a završena u vrijeme Napoleona III. Glavni arhitekti koji su radili na podizanju Luvra su Leskot, Žak II Androa Du Serse, Lemersier, Le Vo, S. Paru, Persije, Fonten, Viskonti, Lefiel. Palata je u periodu od 1971-1973. pretvorena u muzej u kome je izložena jedna od najbogatijih zbirki umjetničkih djela u svijetu. Kolekcije iz druge polovine XIX vijeka su 1986. godine preseljene u muzej Orsaj.

Staklena piramida zapravo natkriva novootvorene podzemne prostore za prijem i pristup publike muzeju. Muzej je 1993. proširen na još jedno krilo, u kome je do tada bilo smješteno Ministarstvo finansija. U drugom krilu smješten je Muzej dekorativnih umjetnosti.