1. Uvod
Već odavno vlada neka vrsta mode da, osim u najtananijim skrovištima svog vjerovanja, ljudi imaju zapravo slabo mišljenje o vrijednosti pouka istorije. Možda je tačno da od istorije možemo naučiti samo to da od nje možemo naučiti malo.
Ali, kad je riječ o novcu, ovo ustručavanje da se uči od istorije je neumjesno. Istorija novca pruža nam mnoge pouke ili je barem, ako se samo potrudimo, možemo natjerati da nas mnogo nauči. Zaista je vrlo malo vjerovatno da postoji bilo kakav način na koji bismo o novcu saznali i naučili išta što bi imalo trajnu vrijednost.
Mišljenja ljudi prema novcu prolaze kroz duge cikličke mijene. Kad je novac loš, ljudi žele da bude bolji; kad je dobar, oni misle na drugo. Takodje možemo naučiti, i to življe i jasnije nego na bilo koji drugi način, kako su evoluirali novac i postupci danas dobrog i lošeg upravljanja novcem, i kako nam ti postupci danas služe ili ne služe, to jest, donose korist ili štetu.
Za pročavanje novca, više nego za bilo koje drugo područje ekonomije, važi pravilo da je to područje na kome složenost kazivanja ne služi boljem razotkrivanju istine nego njenom prikrivanju, zaobilaženju istine ili biježanju od nje. Najveći dio onoga sa čime se srećemo u životu - automobili, kuće, bolesti - važan je samo onima koji to imaju. Nasuprot tome, novac je podjednako važan i onima koji ga imaju i onima koji ga nemaju, pa zato i jedni i drugi imaju važan razlog da žele da ga shvate.
Šta je to što jedan komad papira, sam po sebi bezvrijedan, čini korisnim i upotrebljivim sredstvom razmijene, a neki drugi komad papira iste veličine nema nikakvu vrijednost?
Često se strčnjacima iz ovog područja (ekonomistima, socijolozima…) postavlja pitanje :
Šta je zapravo novac?Odgovore obično započnu iznoseći zaista suptilne ,
rafinirane definicije koje se pomno zapišu, zapamte i onda zaborave.Medjutim, novac nije ni više ni manje nego upravo ono što jest- ono što se obično daje ili prima prilikom kupovanja ili prodaje roba, usluga ili drugoga.
|
|
|
|
|
|