6. Zaključak 

U zaključenim razmatranjima ćemo tretirati neke negativne pojave do kojih može dovesti nekontrolisana ili bolje rečeno neodgovorna državna kontrola količine novca u opticaju.

Naime,  svaka država treba da uskladi i vodi računa o količini novca u opticaju. Tako, količina novca  teoretski treba  da bude  usaglašena sa robnom proizvodnjom dotične države.

Intervencije i zahvati države u nekom momentu,  prije svega kada je u pitanju recesija ( smanjenje obima proizvodnje, otpuštanje radnika, usporavanje stope privrednog razvoja) ne moraju nužno voditi ka doštampavanju novca.  Doštampavanje novca uvodi privredu u inflaciju       ( pad vrijednosti novca ) a dalja misija novca i njegovo  puštanje  u opticaj dovodi do veoma opasne pojave u ekonomiji, poznate pod imenom “inflatorna spirala”. Na ovaj način dolazi do ekonomskog sloma države, a tridesetih godina prošlog vijeka kompletna svijetska privreda doživjela je iz tih razloga slom. Tih godina cijene su za novine, mlijeko , hljeb i slično u Njemačkoj, dostizale vrijednost od nekoliko desetina milijardi maraka. Inače,  jedna minimalna inflacija (2-3% na godišnjem nivou)  je čak i poželjna.

           Suprotan proces od inflacije je deflacija koja podrazumijeva pad cijena proizvoda, a što često može biti razultat povećane proizvodnje,  koju ne prati dovoljna količina novca u opticaju.

I ova pojava može imati negativne efekte, jer proizvođači padom cijena određenih roba gube interes za njegovu proizvodnju. Manje fleksibilni proizvođači, koji nisu u situaciji da izvrše brze promjene u procesu proizvodnje,  propadaju a to opet neminovno vodi u socijalne krize, povećanje nezaposlenosti i sl.

Treći problem, s kojim se može sresti država je revalvacija tj. povećanje vrijednosti domaće valute u odnosu na svijetske valute. Ovo naročito pogađa izvozno orijentisane privrede, u privredi npr. Japana čija se konkurentnost smanjuje, jer revalvacija poskupljuje vrijednost njenje robe u inostranstvu,  a samim tim pada i  interes za  kupovinu tih roba.

Probleme inflacije tridesetih godina proteklog vijeka, države su riješile otvaranjem javnih radova (radove koje finansira država), povlačenje do tada štampanog novca i oštrom kontrolom bankarskog sistema posebno onog na koji je država imala poseban uticaj.

Sve ovo ukazuje na najbitniju i najznačajniju ulogu države u njenom monetarnom sistemu. Svaka neodgovornost  u ovom pogledu, državu i njen ekonomski sistem može gurnuti u propast.

Kontrola novca i novčane mase, je uvođenjem eura, u zemljama Zapadne Evrope vrlo bitna i na globalnom nivou. Da je to tačno, vidi se iz  formiranja brojnih institucija koje su zadužene za praćenje eura, da se nebi desile neke od naprijed pobrojanih negativnih situacija jer bi obzirom na teritoriju  koju euro pokriva cijela svijetska privreda došla u krizu.