Šta je to ulkusna bolest ?

Tokom normalne probave hrana se kreće iz usta kroz jednjak u želudac. Želudac producira hidrokloričnu kiselinu i enzim pepsin koji hranu probavlja. Iz želuca, hrana pasira u gornji dio tankog crijeva - dvanaesterac ili duodenum, gdje se nastavlja probava i resorpcija (unošenje u krv) hranljivih tvari.
Ulkus je oštećenje sluznice koje se nalazi u želucu ili duodenumu na mjestu prisustva kiseline i pepsina. Ulkusi u želucu se zovu gastrični, ventrikularni ulkusi a oni u dvanaestercu duodenalni ulkusi. Općenito uzevši, i želučani i ulkusi dvanaesterca se nazivaju peptički ulkusi. Rijedje se pojavljuju i u jednjaku.
Oko 20 miliona amerikanaca barem jednom u životu oboli od ulkusne bolesti. Svake godine od ulkusne bolesti oboli oko 4 miliona ljudi, više od 40 000 ljudi ima kirurške zahvate radi simptoma ili komplikacija ulkusne bolesti dok oko 6000 ljudi umre od komlikacija vezanih za ulkusnu bolest. Ulkus se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi ali se rijedje javlja medju tinejdžerima a samo iznimno kod djece. Ulkusi dvanaesterca se prvi puta javljaju obično u dobi izmedju 30 i 50 godina. Želučani ulkusi se češće javljaju kod ljudi starijih od 60 godina. Duodenalni ulkusi su češći kod muškaraca nego kod žena, želučani ulkusi se javljaju češće kod žena.

 

UZROCI
Skoro čitavo stoljeće liječnici su vjerovali da stresan način života i dijeta uzrokuju ulkus. Kasnije je otkriveno da u ulkusnoj bolesti postoji poremećaj ravnoteže hidrokloridne kiseline i pepsina kao i nemogućnost želuca da se odbrani od ovih substanci sa snažnim biološkim učinkom. Danas je dokazano da najveći broj ulkusa nastaje kao rezultat infekcije sa bakterijom nazvanom Helicobacter pylori, te se smatra da pored faktora načina života, prisustva kiseline i pepsina, H. pylori jeste primarni uzrok ovog oboljenja.
Iako naučni dokazi poriču staro vjerovanje da stres i dijeta uzrokuju ulkus, izvjesni su faktori i dalje sumljivi da igraju ulogu u razvoju bolesti. To su : cigarete, hrana i napici koji sadrže kofein, alkohol i psihički stres.
Pušenje:
Pokazalo se da pušenje cigareta povisuje rizik obolijevanja od ulkusne bolesti. Pušenje usporava cijeljenje postjećeg ulkusa i doprinosi njegovoj ponovnoj pojavi.
Kofein:
Kahva, čaj, kola - napici, hrana kojasadrži kofein čini se da stimulira oslobadjanje kiseline u želucu te otežava bol u ulkusnoj bolesti. Ipak, količina kiseline oslobodjena nakon kave bez kofeina jednaka je kao i nakon obične kave. Stoga se stimulacija oslobadjanja kiseline ne može pripisati samo kofeinu.
Alkohol:
Istraživanja nisu potvrdila izravnu vezu konzumiranja alkohola i peptičkog ulkusa. Ipak, ulkusi su mnogo češći kod ljudi koji boluju od ciroze jetre nastale kao posljedica prekomjernog uzimanja alkohola.
Stres:
Iako se emicionalni stres više ne smatra uzročnikom ulkusne bolesti, oboljeli od ulkusne bolesti često navode da emocionalni stres povisuje ulkusnu bol. Fizički stres povisuje rizik nastanka ulkusa, naročito na želucu. Na primjer, ljudi sa ozljedama poput teških opekotina, nakon opsežnih kirurških intervencija trebaju pažljiv tretman za prevenciju nastanka ulkusa i njegovih komplikacija.
Kiselina i pepsin:
Danas se vjeruje da nastanku ulkusne bolesti doprinosi i namogućnost želuca da se odbrani od kiseline i enzima koji probavljaju hranu. Želudac se brani od ovih produkata na nekoliko načina. Jedan način je produkcija gustog sloja koji oblaže sluznicu želuca poput štita. Drugi način je produkcija bikarbonata koji neutraliziraju i cijepaju supstance na one koje su manje opasne po tkivo želuca. Konačno, cirkulacija krvi, obnavljanje stanica i staničnih oštećenja pomažu zaštiti želuca.		 Lijekovi:
Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAID) čine želudac osjetljivijim na štetno djelovanje kiseline i pepsina. Ovi lijekovi (aspirin, ibuprofen, naproxen) u širokoj su upotrebi za tretman temperature, glavobolje, ostalih bolova. Koriste se i za tretman različitih upala zglobova. Svi mogu izazvati slom odbrane želuca i povisiti rizik za nastanak ulkusa. Najčešće, kada osoba prestane uzimati ove lijekove, nestanu i ovako nastali ulkusi.
Helicobacter pylori:
To je spiralna bakterija nadjena u želucu. Bakterija (zajedno sa kiselinom) oštećuje želudac i dvanaesterac uzrokujući upalu i ulkuse. Vjeruje se da oštećenje nastaje radi izvjesnih osobina ove bakterije. Bakterija opstaje u želucu jer producira enzim ureazu koja nizom reakcija neutralizira želučani kiselinu. Bakterija se kreće i može prodirati u zaštitni, mukusni sloj. Time čini želudac podložnim oštećenjima kiselinom i pepsinom.
Daljnji tok podrazumijeva da se bakterija "zakači" na stanice sluznice želuca i slabi odbrambene mehanizme, uzrokujući lokalu upalu. Iz za sada ne potpuno jasnih razloga, bakterija stimulira želudac na produkciju više kiseline. Ovo štetno djelovanje se može prenijeti i na dvanaesterac, uzrokujući teške promjene na sluznici te tokom dugo vremena doprinijeti razvoju ulkusne bolesti. Unutar prvih tjedana od infekcije, najveći broj ljudi razvija gastritis - upalu želučane sluznice. Ipak, najveći broj ljudi neće nikada osjetiti tegobe vezane za infekciju. Ne zna se što je razlika ovih ljudi i onih koji imaju simptome. Ovaj se problem sada intenzivno istražuje. Studije su pokazale da prokuženost sa H. pylori u USA raličita prema dobnim skupinama, etničkim grupama i socioekonomskom statusu. Infekcija je češća kod starijih, afroameričkoj populaciji, hispanoameričkoj populaciji i stanovnicima nižeg socioekonomskog statusa. Čini se da je način širenja fekalno oralni put (kada inficirana stolica dodje u kontakt sa kukama, hranom ili vodom). Najveći broj ljudi biva inficiran u djetinjstvu a potom infekcija traje cijeli život

 

 

 
 

SIMPTOMI

Najčešći simptom ulkusne bolesti je bol u vidu žarenja ili probadanja u žličici trbuha, izmedju rebarnih lukova. Bol se najčešće javlja izmedju obroka i u ranim jutarnjim satima. Može trajati nekoliko minuta do nekoliko sati. Uzimanje hrane ili lijekova protiv kiseline (antacida) olakšava tegobe. Manje česti simptomi podrazumijevaju mučninu, povraćanje, gubitak apetita, gubitak na trežini. Krvarenje iz ulkusa se može javiti i u želucu i u duodenumu. Nekada ljudi ne znaju da krvare iz ulkusa jer je gubitak krvi polagan i nije očito krvarenje u stolici. Ovi bolesnici se mogu osjećati slabo i iznemoglo. Ukoliko je krvarenje izraženije, krv će se pojaviti prilikom povraćanja ili u vidu crne, katranaste stolice.