Vulkani i ekologija

 

Sjetimo li se cinjenice da je zemaljska kugla zapravo tekuća uzarena masa s tankom cvrstom korom na kojoj mi zivimo, trebala bi nas obuzeti zebnja, jer nitko ne moze predvidjeti cas kada će eksplodirati neki "ugaseni" vulkan niti gdje će tekuća lava prodrijeti kroz tu zemljinu koricu. Mjestimice je ta kora tanka svega tri kilometra, npr. ispod Kilaueje u Tihom oceanu. Doduse, dobro su poznata rizicna podrucja uz glavne pukotine i u potresnim zonama, no vulkanologija i seizmologija ne mogu nista pouzdano predvidjeti. Sve je prepusteno slucaju ili, u najboljem slucaju, statistickoj vjerojatnosti. I najveci ljubitelji prirode moraju, dakle, priznati da krivac za ekoloske poremecaje nije samo covjek, nego i prirodne sile. Istina je da čovjek svojom prisutnošću znatno remeti ekoloski sklad, no i priroda sama zna izazvati katastrofe golemih razmjera. Sjetimo se tajfuna, potresa i poplava te vulkanske djelatnosti o kojoj je riječ u ovoj maloj seriji.
U povijesno doba vulkani su izazvali nekoliko velikih katastrofa, od kojih su dvije najpoznatije uništenje Pompeja prije dva milenija i eksplozija američkog vulkana Mount Helen u prošlome desetljeću, a mozda tu treba ubrojiti i nestanak misteriozne Atlantide antiknih pisaca.
Srećom, u našoj domovini nema vulkana, pa tko ih zeli dozivjeti ili proučavati mora na put preko granice. Pritom se treba odluciti hoće li posjetiti neki aktivni vulkan, kao sto je npr. Etna, ili ugaseni kakav je Vezuv. Zatim treba znati da postoje razni tipovi vulkana. Najpoznatiji su vulkani u obliku pravilnog stošca, s kalderom (kotlom) na vrhu.


Takvi se mogu prepoznati na prvi pogled, pogotovo ako se iz kratera u kalderi vije uvis para i dim. Najzagonetniji su vulkani na dnu Tihog oceana, o cijem djelovanju mozemo samo naslućivati na temelju neizravnih zapazanja i analogija s polinezijskim vulkanima. Jedan se takav vulkan, po imenu Lo'ihi Seaumont nalazi tridesetak kilometara od Havaja, na dubini od oko tisuću metara.

Vulkani havajskog tipa

Polinezijski vulkani, kojima je posvećen prvi članak ove serije, imaju osobitosti zbog kojih se nazivaju vulkanima tzv. havajskog tipa. Njihove su glavne značajke da nemaju klasičan stožast oblik, nego su plosnati i zbog toga lako pristupačni, a osim toga njihov postanak nije vezan uz eksplozije nego relativno miran lavotok. Tako se na glasovitom pacifičkom vulkanu, Mauna Loi, može automobilom stići do opservatorija na visini od 3399 metara, za razliku od Etne (3263 m), gdje se ni cestom ni zičarom ne moze do kratera zbog posljedica erupcija eksplozivne prirode. Mauna Loa (4169 m) je zajedno s obliznjim vulkanom Kilaueom (1235 m) obuhvaćena nacionalnim parkom Volcanoes, u kojem cijele godine sve vrvi od turista, vulkanologa i raznih istrazivača.
Dakle, tko zeli bezbrizno planinariti po vulkanima, najbolje je da izabere pacifičke vulkane, koji su školski primjer otočja vulkanskog podrijetla. Među njima je najtipičnije Havajsko otočje. Riječ je o nizu od 123 otoka koji se protezu u duljinu od 2500 kilometara. Osim toga Havaji su vrlo pristupačni sa zapadne obale SAD-a jer se iz svakoga grada na toj obali, a pogotovo iz San Francisca i Los Angelesa, svakodnevno moze uzeti "paket aranzman" od tjedan dana za oko tisuću dolara. Putuje se zrakoplovima jer je to u današnje doba ne samo brze, nego i jeftinije od putovanja brodom.

Otok Oahu i Honolulu

Glavna je turistička destinacija otok Oahu, gdje je i glavni grad Havaja Honolulu, s glasovitom plažom Waikiki. Treba znati da od nekadašnje razvikane domorodačke romantike na Havajima nema više gotovo ni traga. Istina je da putnike na aerodromu dočekuju djevojke u narodnoj nošnji, objese im oko vrata famozni cvjetni vijenac i otpjevaju koju pjesmu uz havajsku gitaru, ali to su samo folklorne predstave namijenjene prosječnom Amerikancu željnom egzotike. Domorodaca danas na Havajima ima tek desetak posto, tako da "urođenike" glume čak i bijelci, a u najmanju ruku mješanci. Predstava im je samo profesija, nakon koje se presvlače u građanska odijela, sjednu u svoje automobile i odu kući. Netko je to duhovito definirao kao "romantiku na industrijski način". No kad ste već stigli u Honolulu, svakako posjetite obližnji Pearl Harbor i u njemu memorijalno područje posvećeno žrtvama iznenadnog napada japanske mornarice 7. prosinca 1941. godine u kojoj je uništena američka pacifička flota. U zaljevu viri iz mora dio broda Arizona u kojem je poginulo oko 1500 članova posade. Ulaz je besplatan, ali ponekad treba čekati na red po sat dva.

Otok Maui i vulkan Haleakala

Tko daje prednost prirodi i posjetu vulkanima, najbolje je da preskoči otok Oahu i odmah sleti na otok Maui, gdje se nalazi vulkan Haleakala. U glavnom otočnom gradu Kahuluiu, pa čak i na samom aerodromu, turističke agencije nude organizirani izlet na Haleakalu. Skupina od 4 do 5 osoba proći će mnogo jeftinije s rent-a-car-om. Dobra asfaltirana cesta od oko 50 milja vodi u brojnim zavojima do parkirališta na visini od 3000 metara, odakle je samo još nekoliko minuta stubama do planinarske kučice na samome vrhu (3055 m). U kući je renđer koji će posjetitelju izdati pismenu svjedodžbu o usponu na vrh, ovjerenu potpisom i žigom te mu čestitati što se popeo na vrh viši od Mount Everesta! To će odmah i objasniti: podnožja Haleakale se nalazi šest kilometara ispod razine Tihog oceana. Doda li se tome tri kilometra iznad razine oceana, dobiva se iznos od devet kilometara, što je više od Everesta. Vrlo jednostavna i jasna računica.
Vidik s vrha teško je dočarati riječima: s jedne strane ocean, s druge pogled u dubinu kratera, s treće padina kojom se cesta penje u nebrojenim zavojima. Neobično bogatstvo boja, počevši od zelenkastog oceana do plavoga neba, a u krateru nijanse od zlatne do smeđe. Haleakala (naglasak na zadnjem slogu) ima i svoje endeme, tako na primjer 85 vrsta ptica, a uz to i razne biljne vrste bez kojih te ptice ne mogu živjeti. Osobito je zanimljiva crno-crvena ptica 'i'iwi s dugim zavijenim kljunom koji joj služi da iz dubine lobelijinog cvijeta pije nektar, a od biljaka je posebna osobitost pustinjska ahinhina. Nekoliko njezinih primjeraka presađeno je u ogradu ispod kuće i oko nje se stalno muvaju turisti sa svih strana svijeta, nastojeći daje svojim fotoaparatima što bolje ovjekovječe.
Posjetitelji koji su došli u Polineziju da vide toliko reklamirane najaktivnije "žive" vulkane na svijetu, tekuću lavu i erupcije vulkanske prašine bit će pomalo razočarani jer je Haleakala mirna i pitoma planina. Naslage plodnoga vulkanskog pepela svuda su se oko nje zazelenjele. Tu su prostrana polja šećerne trske i u njihovoj blizini golema tvornica šećera.


Nacionalni park Volcanoes

Tko želi vidjeti aktivni vulkan, neće biti zadovoljan s otokom Mauiom. Rješenje je da odleti na susjedni otok Veliki Hawaii i iskrca se iz zrakoplova u zračnoj luci Hilo. I ovdje treba uzeti rent-a-car te se odvesti cestom broj 11 do ulaza u Nacionalni park Volcanoes (48 km). Za taj je nacionalni park zaslužan vulkanolog dr. Thomas A. Jaggar, koji je ovamo došao 1912. godine za direktora Havajskog vulkanskog opservatorija. Već 1916. osnovan je Nacionalni park, koji danas ima 377 kvadratnih milja površine. Godine 1980. UNESCO je park uvrstio u svoje svjetske rezervate biosfere, a 1982. u popis svjetske baštine.

Na ulazu u Park, kod Kilaueje, nalazi se Visitor Center, gdje se mogu dobiti sve potrebne obavijesti, kupiti literaturu i razglednice te besplatni prospekt sa zemljovidom, a usput razgledati i mali vulkanološki muzej. Ulaznica je 10 dolara po automobilu, bez obzira koliko je u njemu putnika, a vrijedi za neograničen broj ulaza u trajanju od sedam dana. Naime, ovdje se nacionalni park doslovno smatra nacionalnim. Pod upravom je ministarstva unutrašnjih poslova i tu nema ni traga komercijalizmu makar se nalazimo u zemlji klasičnoga kapitalizma. Usporedimo li to sa cijenom ulaznice za naš Nacionalni park Plitvička jezera, moramo doći do prilično neugodnih zaključaka. Ako se na ulazu za Kilaueu skupi bar desetak ljudi, a na izričitu molbu nekoga gosta i manje, u dvorani za projekcije posjetiteljima će se besplatno prikazati film i dijapozitivi o bitnim detaljima parka. Svakih sat dva, ovisno o broju posjetitelja, organizira se posjet kalderi Kilaueje pod vodstvom iskusnog renđera, također besplatno. U Parku je zabranjeno skupljati kamenje, biljke ili bilo što živoga, ali je dopušteno kampirati. Uređeni kamp, s bungalovima, nalazi se čak u samome krateru, ali iz ekoloških razloga postoje neka ograničenja: kampirati se može najviše tri dana (u bungalovu dva dana), a mjesto treba rezervirati pismeno ili telefonom tri mjeseca unaprijed.

Kilauea - najaktivniji vulkan na svijetu

U Parku su zapravo dva vulkana, pa možete birati: vrlo pristupačan i turistički uređen vulkan Kilaueu visok oko 1200 metara ili tri i pol puta višu Mauna Lou (4039 m), kamo mogu samo izdržljivi planinari. Kilauea je mnogo zanimljivija zbog toga što nosi titulu najaktivnijeg vulkana na svijetu. Za razliku od svih ostalih vulkana, aktivan je već stotinu godina. Sadašnji lavotok započeo je 1983. godine te je najširi i najduži na svijetu. Lava sada pokriva 500 kvadratnih milja i neprestano dalje teče.
Kilauea je školski primjer vulkana. Promjer kotla je oko 4 kilometra, a njegovim rubom vodi kružna asfaltna cesta od 18 kilometara, s parkiralištem kod svakoga ljepšeg vidikovca. Dubina kratera nije velika, tek kojih stotinjak metara, i lako je pristupačna, a na dnu nema opasnosti jer ni tu nema erupcija. Posljednja se dogodila 1988. godine, kada je razorila jedno selo i prihvatni centar Parka.

Razne slike na prospektima Havaja s užarenom lavom koja iz kratera pršti u nebo poput vatrometa zapravo su prošlost i na neki način zavaravanje. Jedino što ovdje može donekle dočarati vulkansku aktivnost jesu solfatare i fumarole u krateru koji se nalazi na južnom rubu kaldere. Tu su se istaložile i znatne količine sumpora u kristaliziranom obliku, a ima ga i u zraku, pa u osjetljivih osoba izaziva kašalj i svrbež u očima. Inače, to je od davnine sveto mjesto havajskih domorodaca (zove se Halema'uma'u), pa iako su danas svi pokršteni i amerikanizirani, tu se uvijek nađe poneki žrtveni dar starim bogovima, najčešće u obliku kitice cvijeća. Možda je od svega najzanimljiviji posjet vulkanskoj cijevi kakve po veličini, navodno, nema nigdje drugdje na svijetu. Riječ je o 300 metara dugom tunelu koji je nastao stoga što se lava na površini skrutnula, a ispod kore je tekla još neko vrijeme. Cijev je tako široka da se u njoj može uspravno hodati; uređena za posjet i elektrificirana.

Konačno - lavotok

Na kraju, ipak ima jedno mjesto gdje je moguće približiti se i tekućoj lavi, ali pristup nije lak, Čak je i opasan. Iz jednoga kratera na jugoistočnoj padini Kilaueje postoji stalni lavotok od 1983. godine. U njegovu smjeru vodi s vrha Kilaueje dobra cesta, ali je u zadnjem dijelu neprohodna jer ju je 1987. preplavila lava. Ona je na tom mjestu sada ohlađena, pa hrabri pojedinci mogu pješice, bez puta, držeći se oceanske obale stići za sat i pol do lavotoka. Na putu se treba izbjegavati opasne pukotine i držati se upozorenja na tablama. Najopasnije je približiti se strmim obalnim klifovima jer su krhki i oceanski ih valovi stalno otkidaju. Skačući mukotrpno s kamena na kamen po crnome vulkanskom tlu, stiže se napokon do tekuće lave. No ni ovdje ona nije lako vidljiva jer teče ispod stvrdnute kore. 0 njezinoj prisutnosti govori samo golema količina vodene pare koja se diže na stotine metara uvis s mjesta gdje dolazi u dodir s oceanskom vodom.

Mauna Loa i Mauna Kea

Za razliku od Kilaueje, posjet Mauna Loije mnogo ozbiljniji podvig, prvo jer treba stići na visinu od 4169 m, a osim toga posljednjih 770 metara uspona (oko 10 km puta) treba svladati pješice, što na ovoj visini nije lako zbog rijetkog zraka. No i tu ima lijeka. Ako imate novca, možete za 75 dolara po osobi unajmiti zrakoplov sa četiri sjedišta i letom od 45 minuta iz zraka razgledati jedan od najpoznatijih vulkana na svijetu. U posljednjih stotinu godina bilo je na njemu 14 erupcija, posljednja 1984. godine.
Na otoku se nalazi i Mauna Kea, još jedno vulkansko brdo, koje je ujedno i najviše (4214 m), ali se nalazi izvan Parka. Za nj se tvrdi daje to najviše brdo na svijetu, više od Everesta. Računica je ista kao i za na početku spomenutu Haleakalu. Na samome je vrhu sagrađen znanstveni grad s nekoliko opservatorija, promatračnica i laboratorija. Tu je 1993. instaliran i najjači astronomski teleskop na svijetu, kojim su otkrivene najudaljenije svemirske galaksije. Pristup je i ovdje dozvoljen, dapače, turističke agencije organiziraju vrlo atraktivne izlete s razgledavanjem egzotične flore i faune te s dočekom sutona na rubu kratera.

 

POVRATAK NA GLAVNU STRANU