Raspucin: sveti covjek ili varalica
Raspucin je u cetrnaestogodišnjem uzrastu povremeno osjecao sklonost ka misticnom, prilicno svojstveno ruskoj prirodi.Na granici mladickog doba, u obliznjoj kapeli, djecak je zacuo "glas", zbog kojeg je bio u neobicnom duševnom raspolozenju i neko vrijeme bio jako pobozan.
Mucen tjelesnim prohtjevima koji su mu u to vrijeme bili odvratni, povrjedio se perorezom;ostao je oziljak, kao dokaz nakaznih sklonosti koje su ispoljene kasnije. Tokom dugih godina nije ispoljavao nikakve nenormalne osobine. Zaboravivši na "glasove", zasnovao je porodicu, zena i djeca su vidjela u njemu tek obicnog seljaka. Medutim, poslije dvadeset godina "glas" se ponovo javio. Ovoga puta posljedice su bile drugacije. Odgovornost za ovo lezi na drugom seljaku, Dimitriju Pecerkinu, revnosnom trazitelju svetosti, koji je vec posetio mnoge manastire u svim krajevima Rusije;on je ubjedio Raspucina u ozbiljnost njegovog "poslanstva", drugim rijecima, trebalo je da se odrekne svog dotadašnjeg zivota i postane bogo trazitelj. Raspucin na njegov nagovor odlazi u svijet i zajedno s njim posjecuje sveta mjesta-Atos, Jerusalim, Kijev, Moskvu. Moguce je da je na pocetku svog hodocašca Raspucin bio iskreno ubjeden u svoje poslanstvo. Episkop Teofan, koji se u to vrijeme sreo sa njim u Petrogradu, svjedoci o tome. Ali, 1907. se zbila promjena u samom Raspucinu. Pecerkin ga je preklinjao da napusti prestonicu i da se, klonivši se njenih iskušenja, iznova oda poboznom zivotu i posveti molitvi.
Tada za Raspucina nastaje jedan novi period. Stice Caricino bezuslovno povjerenje svaki put kad zaustavi krvarenje kod carevica i više mu i ništa nije ni trebalo. Neki istoricari smatraju da je njegova moc bila iskljucivo u šarlatanstvu. Oni dokaz pronalaze u tome da se careviceva bolest odvijala istim tokom i poslije njegove smrti. Smatrali su da najviše što "svetac" moze da ucini je da olakša bol putem sugestije.
S druge strane, Raspucin je, sugestijom ili ne, uspjevao da ublazi i Caricin bol, od kog je strašno patila. On je sigurno bio pijani i pomalo gnusni muzik, ali uprkos tome postoji mogucnost da je posjedovao odredene sposobnosti. Jeste da je Carica bila ocajna u trenutku kad joj je on predstavljen, ali nije li on bio taj cija je ruka i prisustvo, jedini mogli da otklone strašnje patnje nasljednika. Jednom prilikom, kad je Aleksej imao napad, aRaspucin nije bio u mogucnosti da dode, samo njegov glas preko telefona, koji je cuo carevic omogucili suprestanak krvarenja. Mozda ja rijec o hipnozi, ali gdje bi jedan prosti i neuki ruski mezik naucio i usavršio takvu struku. I naposljetku, Raspucin nije imao nikakve licne koristi od zavaravanja carske porodice. Na kraju je i sam platio glavom. Njegov krivica je u njegovoj lakomislenosti i nejakosti, jer je postajao marioneta, koji su drugi koristili protiv Cara. I dalje ostaje misterija u vezi njegovog poslednjeg pisma, upucenog Carici, u kojem on predvida svoju skoru smrt, ali i smrt clanova carske porodice, ukoliko on bude ubijen od strane nekog bliskog carskoj porodici. Raspucin je završio kako je završio, carska porodica takode, prorocanstvo se ispunilo, a na istoriji je da utvrdi njegovu tacnost.
 |
 |
 |
 |
 |
 |