Sistem organa za varenje (apparatus digestorius) podrazumjeva mehani~ku i hemijsku preradu hrane.

Pribor za varenje ~ine:

• usna duplja
• `drijelo
• jednjak
• `eludac
• tanko crijevo
• debelo crijevo
• jetra
• gu{tera~a

U svijetu `ivotinja razlikujemo dva osnovna tipa varenja:

• van}elijsko
• unutar}elijsko

Van}elijsko varenje zastupljeno je kod nekih `ivotinja;ono se odvija u sistemu kanala po~ev od prednjeg, kroz srednje do zadnjeg crijeva.Ovi dijelovi diferencirani su na razli~ite na~ine.

Ovaj tip je zastupljen kodjedno}elijskih `ivotinja ali i kod vi{e}elijskih prostije gra|e.Kod njih se u citoplazmu unose hranljive ~estice koji se pomo}u ferenata razla`e na najprostije sastojke koji dalje bivaju apsorbovani.

1. Usna duplja (cavum oris)

Usnoj duplji, po~etnom pro{irenom dijelu probavnog kanala pridodati su posebni organi: pljuva~ne `lijezde zubi i jezik. Usta su oivi~ena sa prednje strane usnama iza kojih se nastavlja tanka sluzoko`a. Zidvi duplje su obrazi, tvrdo i meko nepce (sa kojeg se spu{ta resica) i pod duplje.

Epitel sluzoko`e je ektodermalnog porijekla i plo~asto slojevit. Pored za{titne uloge, on ima i resorptivnu mo}. Njegova resorptivna mo} se koristi za davanje nekih lijekova, naro~ito onih ~ije bi dejstvo pri prolazu kroz probavni kanal i jetru bilo uni{teno.

Usne (labia oris) su nabori koje, idu}i od sprijeda ka nazad, sa~injavaju: ko`a, potko`no tkivo, mimi~ni mi{i}i, podsluzoko`a i sluzoko`a.One su spojene komisurama i svojim slobodnim rubovima, usnicama, ograni~avaju prednji otvor usne duplje .

Obraz (bucca), sastoji se od: ko`e, potko`nog tkiva, sluzoko`e i m.buccinator-a. M.buccinator svojim tonusom dr`i obraz priljubljen uz zubne lukove i ne dozvoljava da izmedju njih upadnu nabori sluzoko`e prilikom `vakanja. Na zadnjoj granici obraza nalazi se vertikalni sluzoko`ni nabor, koja se pru`a od vrha krilastog nastavka klinaste kosti do donje vilice.

Usna duplja u u`em smislu (cavum oris proprium) odvojena je od usne duplje tvrdim nepcem (palatum durum) i mekim nepcem ( palatum molle). Osnova njenog dna predstavlja usna pre~aga (diaphragma oris).Usna duplja komunicira sa `drijelom preko svog zadnjeg otvora, koji se naziva `drijelno su`enje. Na bo~nim ivicama `drijelnog su`enja nalazi se limfoidni organ, nep~ani krajnik (tonsilla palatina).

Palatum durum ~ini 2/3 krova usne duplje.Njegovu ko{tanu osnovu grade nep~ani nastavak gornje vilice i horizontalni list nep~ane kosti.Sluzoko`a tvrdog nepca iza sjekuti}a obrazuje popre~ne uz koje jezik pritiskuje i mrvi hranu.

Palatum molle je sluzoko`na duplikatura, u kojoj se nalaze mi{i}i i fibrozna opna (aponeurosis veli palatini). Od njegovog zadnjeg dijela pru`a se nazad i dola prstoliki nastavak, resica (uvula). Laterarno od resice silaze po dva nep~ana luka: prednji (arcus palatoglossus)-ide do bo~ne ivice jezika, i zadnji (arcus palatopharyngeus)-ide do bo~nog zida `drijela. Izmedju prednjeg i zadnjeg luka nalazi se trouglasta jama (sinus tonsillaris) u kojoj le`i nep~ani krajnik. U mekom nepcu nalazi se 5 parnih mi{i}a koji poma`u pri govoru i gutanju (kod gutanja oni podi`u meko nepce i zatvoraju gornju, nosni sprat `drijela, da ne bi u njega prodirala hrana.

@drijelno su`enje (isthmus faucium) je zadnji otvor usne duplje ograni~en zadnjim dijelom mekog nepca, nep~anim lucima i korijenom jezika.

Tonsilla palatina je limfoidni organ oblika i veli~ine badema.Unutra{nja strana mu je pokrivena sluzoko`om usne duplje. Prilikom zapaljenja limfni ~vori}i postaju krupniji i njihov broj se pove}ava.

Pljuva~ne `lijezde (glandulae oris) su nastale od ektoderma primitivne usne jame. Njihov sekret, pljuva~ka (salvia), koja se sastoji od sluzi i serozne te~nosti, kvasi i razmek{ava zalogaj i pokriva sluzoko`u {tite}i je od {tetnog, mehani~kog dejstva hrane. Serozni dio pljuva~ke sadr`i ferment ptialin, koji u~estvuje u varenju ugljenih hidrata u usnoj duplji.

Pljuva~ne `lijezde dijele se na male i velike. Male su veli~ine 1mm, nalaze se u podsluzoko`i usana , obraza, nepca i jezika. Velike pljuva~ne `lijezde su : dou{na, podjezi~na i podvili~na. One su izdvojene u posebne parenhimatozne organe, koji ostaju u vezi s usnom dupljom preko svojih izvodnih kanala.

2.Zubi (dentes)

Zubi su ~vrsti bijele boje usa|ene u vilicama. Kod ~ovjeka oni izbijaju 2 puta u toku `ivota. Najprije se javljaju Mlije~ni zubi (dentes decidui) -20, a zatim stalni ( dentes permanentes)-32. ^ovjek ima u svakoj vilici po 16 zuba i to: 4 sjekuti}a, 2 o~njaka i 10 kutnjaka.

Uloga zuba je da zalogaj odsijeku ili otkinu i da ga usitne.

Na svakom zubu razlikujemo:

1. korijen
2. vrat
3. krunica
4. duplja

Korijen (radix dentis) predstavlja dio zuba koji je usa|en u alveolu zubnog nastavka vilice.

Vrat zuba (collum dentis) pokriven je sluzoko`om.

Krunica (corona dentis) predstavlja slobodni dio koji {tr~i u usnoj duplji.

Zubna duplja (cavum dentis) nalazi se u krunici. Ona se nastavlja kanalom kroz korijen i na njegovom vrhu zavr{ava otvorom.

Gradja zuba- razlikujemo 2 dijela, meki i ~vrsti. Meki (pulpa dentis) ispunjava usnu duplju, sastoji se od vezivnog tkiva, koje je bogato krvnim sudovima i `ivcima. Na njenoj povr{ini nalazi se sloj niskih cilindri~nih }elija, odontoblasta. ^vrsti dio zuba izgra|uje dentin (dentinum). Dentin je u visini korijena zuba pokriven cementom (cementium); a u visini krunice gle|u (enamelum), najtvr|om i najotpornijom materijom ~ovje~ijeg tijela.Kod vrata zuba cement pokriva najdonji dio zubne gle|i.

-fiksiran je alveolarnom pokosnicom i desnima.

-Zubi nastaju od ektoderma i mezoderma primitivne usne jame.Izbijanje mlije~nih zuba po~inje u 7. mjesecu `ivota i zavr{ava se u toku prve dvije godine.Mlij~ni zubi traju prvih 7-12 godina.Njihovo odre|eno trajanje je neophodno za normalan razvoj vilica, za dobijanje dovoljnog prostora za pravilno izbijanje stalnih zuba.Stalni zubi svojim razvitkom potiskuju korijene mlije~nih zuba. U 6. godini `ivota javlja se najprije prvi stalni kutnjak a zatim nastupa zamjena ostalih zuba. Posljednji kutnjak (umnjak) izbija neredovno, tek poslije 18. godine `ivota.

3. Jezik (lingua)

Jezik je pljosnati sluzoko`no-mi{i}ni, veoma pokretljiv organ. Poma`e pri govoru, `vakanju i gutanju (kod ~ovjeka svojim povla~enjem unazad stvara vakuum u usnoj duplji i omogu}ava sisanje i pijenje te~nosti). U sluzoko`i gornje strane smje{teni su receptori ~ula ukusa. Na jeziku se razlikuju: korijen (radix), tijelo (corpus) i vrh (apex).

-nastaje od sluzoko`e usne duplje. Ispred grani~nog `lijeba nalaze se sluzoko`ne papile (~ija je uloga da mrve meke zalogaje pritiskom uz tvrdo nepce).prema obliku papile dijelimo na:kon~aste, kupaste, pe~urkaste, listaste i op{an~ene.

-o`iv~eni su od n.hhipoglossus-a, 12. mo`danog `ivca.Oni su parni; mogu se podijeliti u dvij grupe: spoljne i unutra{nje.U spoljnu grupu spadaju tri mi{i}a koji dolaz od obli`njih kostiju.Oni se zavr{avaju u jeziku i svojom kontrakcijom vr{e promjenu njegovog polo`aja.Unutra{nji mi{i}i po~inju i zavr{avaju u jeziku.Oni obrazuju u odnosu na osovinu jezika trisistema: uzdu`ni, vertikalni i popre~ni.Svojom kontrakcijo oni skra}uju, su`avaju ili spljo{tavaju jezik, mijenjaju njegov obliku.Kombinacijom ovih mi{i}a posti`e se velika pokretljivost jezika.

4.@drijelo (pharynx)

Ono je i organ za varenje, i organ za disanje.Pru`a se ispred ki`menog stuba od baze lobanje do 6.vratnog pr{ljena i nastavlja jednjakom.@drijelo ima oblik mi{i}no-opnastog oluka koji je postavljen vertikalno iza nosne duplje, usne duplje i grkljana.

Zid `drijela sastoji se iz 3 osnovna omota~a: sluzoko`nog, mi{i}nog i vezivnog.Mi{i}ni omota~ sastoji se od popre~noprugastog mi{i}nog tkiva;svojom kontrakcijom omogu}ava gutanje.Vezivni omota~ je obrazno-`drijelna fascija.Svojim nastavcima fiksira `drijelo za zidove organskog prostora glave i vrata.

Mi{i}i `drijela-grupi{u se i obrazuju parne mi{i}e `drijela, 3 polukru`na i 2 uzdu`na.polukru`ni mi{i}i (konstriktori)-donji, srednji i donji, svojom kontrakcijom smanjuju lumen `drijela.Oni polaze od viscelarnog dijelaskeleta glave u visini zadnjih otvora nosne i usne duplje, od rogova podjezi`ne kosti i hrskavica grkljana, pru`aju se nazad, i {ire}i se lepezasto, zavr{avaju na fibroznoj traci.

Gutanje omgu}ava niz mi{i}a `drijela, nepca, jezika i poda usne duplje. U ustima se hrana priprema za gutanje na taj na`in {to se sa`va}e i natopi pljuva~kom. Na taj na~in ona postaje skliska masa podesnu za prolaz kroz `drijelo i jednjak. pljuva~ka sadr`i mineralne soli, a od fermenata amilazu (ptijalin) ine{to maltaze, a nravno i vudu.Pri gutanju jezik se zadnjim dijelom kre}e unazad i nadole potiskuje grleni poklopac, name{taju}i ga na u{}e grkljana. Hrana se dalje kroz jednjak prenosi do `eluca.

5.Jednjak(esophagus)

Jednjak je misi}no-sluzoko`ni kanal, dug oko 25 cm , kojim silazi zalogaj od zdrijela do `eluca. On se nalazi ispred ki~menog stuba od 6. vratnog do 10. ili 11. grudnog pr{ljena. Kalibar jednjaka nije svugdje podjednak, ve} postoje su`enja i prosirenja , u visini kojih zalogaji klize sporije ili brze. Na jednjaku postoje tri suzenja. Prvo najveca suzenje , nalazi se kod samog njegovog pocetka , u visini krikoidne hrskavice grkljana (cartilago cricoidea) . Drugo , aorticno suzenje , lezi u visini luka aorte lijevog bronhusa. Trece , precazno suzenje , okruzeno je misicnim snopovima unutrasnjim stubovima precage koji svojom kontrakcijom djeluju kao sfingte jednjaka i prilikom duboke inspiracije zatvaraju ga potpuno i mogu da sprijece povracanje. Prosirenja jednjaka su odvojena aorticnim suzenjem.

Gra|a jednjaka - zid jednjaka sadrzi sve osnovne slojeve grade cjevolikog organa. Sluzokoza ima plocasto slojevit epitel , limfne cvorice i glukozne zlijezde (koje svojim sekretom olaksavaju klizenje zalogaja). U zadnjem zidu pocetnog dijela jednjaka, izmedju njegovog misicnog omotaca i donjeg konstriktora zdrijela , sluzokoza se zavlaci i prouzrokuje normalno mali spag, koji se ponekad prosiruje i pretvara u divertikulum.

6. @eludac (ventriculus s. gaster)

@eludac je naj{iri robavnog kanala , koji zalogaje iz jednjaka skuplja , po~inje davari , mijesa ih , pretvara u kasu i postepeno ubacuje u pocetni dio tankog crijeva. Nalazi se odmah ispod precage i lijevog reznja jetre. Nishodni dio (corpus ventriculi) nalazi se ulijevo od kicmenog stuba. Piloricni dio (pars pylorica) penje ispod kicmenog stuba udesno i nazad i zavrsava kod gornje ivice prvog slabinskog prslenja , koji oznacava granicu prema duodenumu. Zidovi su gradeni od glatkih misicnih vlakana oblozeni sluzokozom , bogatom zlijezdama koje luce zeludacni sok u kome ima hlorovodonocne kiseline i fermenata. Zeludacni sok je jako kisele reakcije koja neutralize bakterije , a uz to omogucava djelovanje fermenata. Lucenje je najobimnije za vrijeme obroka ali pocinje prije njega. U zeludacnom soku nalaze se sljedeci fermenti : pepsin , labferment i lipaza.

Pepsin razlaze bjelancevine .

Labferment iz zeludacnog soka zgrusava mlijeko pri cemu nastaje grusanac i surutka.

Lipaza je porijeklom iz tankog crijeva odakle u vrijeme pokreta zeluca izvjesna koliocina prelazi u zeludac.

7. TANKO CRIJEVO (intestinum tenue)

Tanko crijevo je misicni-sluzokozni kanap , duzine od 5 do 7 m koji sprovodi hranu od zeluca do pocetnog dijela debelog crijeva, tj. do cekuma. Ono dovrsava varenje hrane , vrsi njenu resorpciju i nepotrebne njene zaostatke ubacuje u debelo crijevo. na njemu razlikujemo tri dijela :

-dvanaestopalacno crijevo (duodenum)

-prozno crijevo (jejunum)

-usukano crijevo (ilenum)

Duodenum je nepokretan za razliku od druga dva.

Dvanaestopalacno crijevo nalazi se ispred prva tri alabinska prsljena. Pocetni, gornji dio duodenuma pruza se udesno, od tilorusa do vrata zucne besike , gdje savija nadole i prolazi u sljedeci , nishodni dio duodenuma. Nishodni dio silazi zlijebom izmedju medijalne ivice desnog bubrega i kicmenog stuba do visine 3 slabinska prsljena , gdje gradi ugao i skrece ulijevo, nastavljajuci se u donji dio duodenuma. On se zavrsava na lijevoj strani 2.slabinskog prsljena.

Duodenum je pokrivan s prednje strane trbusnom maramicom i pricrvrscen vezivnim tkivom uz zadnji trbusni zid, izuzev navedenog slobodnog dijela.

Peritoneum, koji obavija gornji dio duodenuma nastavlja se navise, deplikaturom, koja predstavlja dio, malog opornjaka.

pokretni dijelovi, pocinju od duodeno-jenualnog ugla. Od njegove ukupne duzine moze se odstraniti 3 m bez opasnosti po zivot. Oni obrazuju 11-13 crijevnih vijuga, koje vise u trbusnoj duplji na svojoj peritonealnoj peteljci, na opornjaku (mesenterium)

Opornjak sadrzi krvne sudove i zivce namijenjene tankom crijevu, ima izgled lepeze. visina mu se , iduci od gornjeg ili donjeg kraja, povecava postpeno i u sredisnjem dijelu iznosi oko 15 cm.

Sluzokoza tankog crijeva (tunicomucosa) obrazuje kruzne nabore. Njena povrsina pokrivena je prstolikim nastavcima, resicama (vili intestinales). Crijevne resice su odvojene kristalima. Resice se sastoje od jednoslojnog cilindricnog epitela i vezivne osnove. Ona predstavlja funkcionalnu, resorptivnu jedinicu sluzokoze tankog crijeva. U njenoj vezivnoj stromi nalaze se krvni i limfni sudovi i nastavak misicnog lista sluzokoze. Jako bogata kapilarima mreza izmedju jedne arteriolne i dvije venacne nule prihvata ugljene hidrate i proteine, resorbovane iz crijevnog sadrzaja preko epitela resica i odvaja ih prekov.portae ka jetri.

Misicni omotac crijevnog zida (tunica musculis) svojom kontrakcijom vrsi sedmentacione, oscilacone i poriostaticke pokrete crijeva. njegov unutrasnji, kruzni sloj je jace razvijen nego spoljni, uzduzni sloj. Zbog takvog rasporeda moguci su samo pokreti prema debelom crijevu.

Serozni omotac tankog crijeva (tunica sevoza) dio je iscelarnog peritoneuma. On obavija potpuno pokretni dio tankog crijeva i nastavlja se sa njegovim opornjakom ka zadnjem trbusnom zidu.

u zidu tankog crijeva nalaze se tri autonomna nervna spleta : Sulsevozni, misicni i sluzokozni. Sulsevozni je cisto parasimpaticki, dobija grane od n,vagus-a , a ostala dva spleta dobijaju grane i od cimpatickog nervnog sistema.

8. DEBELO CRIJEVO (intestinum crassum)

Debelo crijevo je zavrsni dio kanala za varenje, koji prihvata iz tankog crijeva crijevnu kasu, oduzima joj suvisnu tecnost pretvara je u fekalije (feces). Na njemu razlikujemo tri dijela : slijepo crijevo (cecum) kome je pridodat crvuljak (appendix vermiformis) , sito crijevo(colon) i cmarno crijevo (vectum).

Na povrsini debelog crijeva vide se tri uzduzne trake ili spongije : prednja (taenia libera) , zadnje-unutrasnja (taenia mesocolica) i zadnje-spoljna (teania omentalis)

Uz njih je grupisan najveci dio uzduznog misicnog sloja zida debelog crijeva.

U zidu debelog crijeva autonomni zivcani splet isti je kao i kod tankog crijeva.

slijepo crijevo predstavlja dio debelog crijeva, koji se nalazi ispod usca ileume. porpuno je obavijeno peritoneumom. Na unutrasnjem zidu cecuma nalazi se usce tankog crijeva.

Crvuljak je nastavak slijepog crijeva. On je prilicno nestalan u pogledu svog polozaja i pravca. Obavijen je peritoneumom i pokretljiv je. On visi na peritonealnoj peteljci, koja sadrzi njegove sudove i zivce i spusta se od zavrsnog dijela ileuma

Crvuljak se sastoji iz tri sloja crijevnog zida serosnog , misicnog i sluzokoznog. On je , u stvari , limfni organ trbusne duplje, jer je krzno njegove sluzokoze, kao kod krajnika, ispunjeno udruzenim limfnim cvoricima

Kolon se pruza od ileocekalnog otvora cekuma i nastavlja se u cmarno crijevo. Na njemu razlikujemo sljedece dijelove : colon ascendes, colon transversum, colon descendes, colon sigmaideum

Cmarno crijevo zavrsava se na zadnjem dijelu medjice cmarom. Od njegove ukupne duzine, koja iznosi 12-15 cm, posljednja 2-3 cm prolaze kroz medjicu i pretstavljajuposebni dio rektuma, cmarni kanal (canalis onalis). Njegov gornji dio (ampulla recti) sluzi kao rezervoar za fekalije, koje prilikom defekacije prlaze kroz cmarni kolac.

Peritoneum pokriva sprijeda i bocno gornji dio cmarnog crijeva i prebacuje se naprijed na mokracnu besiku, odnosno kod majke na matericu. Misicni omotac, dobro razvijen, rasporedjen je svuda podjednako. Sluzokozno cmarno crijevo umjesto polumjesecastih nabora obrazuje poprecne. Hemoroidelnu zonu i slemena uzduznih nabora pokriva plocasto-slojeviti epitel.

9. JETRA (heper)

Jetra je najveci parenhimatozni organ cocjecijeg tijela. Kao zljijezda sa spoljasnjim unutrasnjim lucenjem, ona je za metabolizam najvazniji organ I pretstavlja izvandredno bogato spremljenu laboratoriju covjecijeg tijela koja vrsi mnogobrojne funkcije.

Njene celije pored zuci stvaraju mnoge intrate i ekstrate, koje ubacuju u krvotok. Preradjuju organske i neorganske hranljive materije i regulisu njihovo trosenje i deponovanje. One unistavaju ili omogucavaju odstranivanje otrova. Njen sekret, zuc, odlazi intrehepaticnim i ekstrahepaticnim kanalima u nishodno duodenuma.

Jetra ima oblik uzduzno prepolovljenog ovoida i na njoj se razlikuju dvije strane, gornja i donja, i dvije ivice, prednje-donja i zadnja.

Jetra se sastoji iz dva nejednaka reznja, desnog (lobus dexter) i lijevog (lobus sinister), od kojih je prvi znatno veci. Na donjoj strani jetre sagitalnim zlijebom izdvojeni su nepotpuno od desnog reznja dva manja : prednji-cetvrtasti (lobus quadratus) i zadnji-repasti (lobus lardatus)

Reznjevi jetre se sastoje iz reznjica, koji su osnovna jedinica njene gradje.

Reznjic jetre je u obliku piramide. On se sastoji od jetrinih celija, svrstanih u puranje, koje se pruzaju zrakasto ka sredisnjem dijelu reznjica. Izmedju putanja jetrinih celija nalaze se venski katolori, koji dolaze do inteerlobularnih grana i zavrsavaju se su sredisnjem dijelu reznjica, gradeci pocetak centralne vene. Centralna vena, koja pretstavlja pocetak jetrinih vena, napusta reznjic kroz njegov vrh. Reznjici su obavijeni vrlo tenkim slojem rastresitog tkiva. Cijela jetra obavijena je fibrilaznom cahurom (tunica fibrosa).

Izvodni (ekstrahepotonicni) zucni kanal ljevog i desnog reznja jetre sjedinjuju se kod njene aorte i obrazuju zajednicki kanal, koji silazi i spaja se pod ostrim uglom sa izvodnim kakalom zucne besike i obrazuje zucovod, koji silazi ka unutrasnjoj ivici descencetnog dijela duodenuma i zavrsava se na njegovoj sluzokoznoj bradavici.

Zucna bessika (vesia tellea) i njen izvodni kanal (ductus cysticus) pretstavljaju sporedne zucne puteve. U njoj se sakuplja zuc, koncentrise se i oduzima joj se suvisna tecnost, kruskastog je oblika, a na njoj razlikujemo : dno (fundus) , tijelo (corpus) i vrat (coollum). Zid zucnih puteva sastoji se samo iz sluzokoze, ciji je misicni list zadebljan.

10. GUSTERACA (pancreas)

Gusterace je zljezda sa spoljnom i unutrasnjom sekrecijom i povezana je sa duodenumom. Postavljena je iza zeluca ; razlikujemo tri dijela : glava , tijelo i rep. Pankreas je sprijeda pokriven peritoneumom i odvojen od zadnje strane zeluca malom peritonealnom dupljom, opornjackom kesom. Pankreas je slozena alveolarna zlijezda, ciji sekret, sok, sadrzi fermente za varenje masti, ugljenih hidrata i proteina.

i