Drugi nazivi: suncobran, sugavica, strnjaki, srndakusa, kozara, parazol.
    Klobuk je kod mlade gljive zatvoren, na dugom tankom strucku. Kasnije se otvori poput kisobrana i rasiri do 30cm. Boje je bjelkastosmedje, sa smedjim ili crvenkastosmedjim ljuskama, u sredini najcesce ispupcen i prekriven smedjom ljuskastom prevlakom, na rubu cehav. Listici su bijeli, meki i gusti, ovratnikom odijeljeni od strucka. Strucak naraste i preko 30cm, vitak je, zilav i vlaknast, iznutra supalj, na povrsini bjelkast, sa prestenastim smedjim sarama, pri dnu gomoljasto odebljao; ne da se odvojiti od klobuka. Pri vrhu strucka se nalazi dvostruko obrubljen, cvrst i pomican prstenak. Meso je bijelo, mekano i nemijenja boju. Suncanica je najvisa i vjerovatno najljepsa gljiva nasih suma. Raste najcesce po svijetlim bjelogoricnim sumama i cistinama, a nalazimo je od juna do oktobra. U nekim zemljama se i uzgaja. Suncanica se smatra jednom od nasih najukusnijih jestivih gljiva. Za jelo mogu sluziti mladi,  jos nerastvoreni ili polurastvoreni klobuci; obicno se priredjuju panirani. Strucak je previse zilav. Meso mlade gljive je ugodnog okusa, mirisa, po ljesnacima ili bademima, pa ga neki jedu i u sirovom stanju.