Dzejms Dzojs (James Joyce) se rodio 2.februara 1882. na Brajton skveru broj 41,u cetvrti Ratgar, u Dablinu.Mada je napustio Irsku 1904. godine, radnja najveceg broja njegovih dijela odvija se u Dablinu i okolini.Za njega, koji je najveci dio svog zivota svojevoljno proveo daleko od Dablina, cak i od Irske, u Trstu , u Londonu, u Cirihu gdje je i umro, viktorijanski Dablin u kome je proveo djetinjstvo i mladost bio je jedina ljubav, jedini san, jedino mjesto u kome su zivjeli i kretali se njegovi likovi.

Dzojs je tvrdio "da je hiljadama godina bio prestonica,drugi grad britanske imperije,tri puta veci od Venecije".To je samo djelimicno tacno,jer nije bio star vise hiljada godina niti je bio prestonica od svog postanka.U Dzojsovim djelima ne moze se naci njegov spoljasnji sjaj."Nije moja greska sto se vonj smeca, korova i otpadaka osjeca na stranicama mojih novela."Nazivao ga je s ljubavlju "dragi", ali je odmah dodavao pridjev "prljav".Dzojs se bavio Dablinom.Opisivao je njegovo drvece malih, svijetlih listova u junskim jutrima, kuce od opeke "u kojima se vodio cestit cestit zivot i koje gledaju jedna drugu svojim tamnim ravnodusnim fasadama", njihovu unutrasnjost s prasnjavim zavjesama od kretona na prozorima, svjetiljke cija je pomalo mutna svjetlost osvjetljavala ulice, male ducane iz kojih se sirio vonj pica kao sto su ginger beer i ginger ale.Mjesto zbivanja je centar Dablina, cije ce ulice postati "Dzojsove ulice".I to je posteno.Samo je on zaista znao da uhvati njegovu atmosferu i izgled.Prag kuce u stilu kralja Dzordza, ili kraljice Ane, sa nekoliko stepenika koji ih prije spajaju sa ulicom nego razdvajaju od mje, tamne fasade od opeke, slepovi puni treseta, bijeli oblaci koje lagano nosi vjetar.Miris tamjana u crkvama i hop-bittera u kucama, slanine i hljeba s maslacem u ducanima.Posebno njegovi tramvaji u kojima se kontrolori obicno pojavljuju kad ste ne razmisljajuci bacili kartu.

Lijep je grad taj Dablin koji Dzojs stalno pokazuje, alim nikad ne opisuje . Podijeljen je na dva dijela crnom vodom rijeke Lifi (po kojoj ce indirektno dobiti ime jer je Dablin izgleda deformacija Dubh Linn, Crna lokva , sto se odnosilo upravo na Lifi). Hriscanstvu ga je priveo sveti Patrik u V vijeku, Vikinzi su ga osvojili u IX, a Anglosaksonci u XII vijeku.Staro sjediste dva episkopa, protestanskog i katolickog, poznat kao ''Atina Zapada'' zbog mnogobrojnih i vrsnih kulturnih institucija, hvaljen na svim britanskim ostrvima (koja takodje imaju dugu i izuzetnu tradiciju u tom pogledu) zbog svojih parkova i lijepih predgradja, zavicaj Dzonatana Svifta, Oskara Vajlda i Dzordza Bernarda Soa, privlacnog izgleda kojem su pecat dali osamnaesti i devetnaesti vijek zbog cega lici na tipicne engleske gradove.Crne mantije su uobicajena pojava u irskoj prestonici, koja je zestoko,tvrdoglavo i potpuno katolicka (mada je cesto prilikom pobuna za nezavisnost ostajala vjerna engleskoj kruni).I sam Dzojs se skolovao kod kaludjera.

Triniti koledz koji je 1591. osnovala Elizabeta , ponos je kulture sa svojom riznicom irskih rukopisa, svojom Biblijom iz Kelsa, ukrasenim minijaturama iz jevandjelja, koja se smatra najljepsom i najskupocjenijom knjigom na svijetu, svojim pozoristem, svojom  Aulom Magnom iz koje izlaze studenti koji sigurno ne cine ovu instituciju nedostojnom. Zamak, visoko na brezuljku, bogat je istorijom ipricama o svojim cuvenim stanovnicima: Hristova crkva, koju su obnovili prvo Normani, a zatim Viktorijanci, jedina je u cijeloj Britaniji ciji se nastanak moze pripisati Vikinzima: Custom House, zgrada carinarnice, remek-dijelo je neoklasicnog stila;park Feniks koji se prostire u sjeverozapadnim cetvrtima veliki je koliko i sam stari grad.