3. VULKANSKI OBLICI RELJEFA

Izbijanje magme kroz krater može biti tiho, ali i u vidu eksplozija i snažnih erupcija. U prvom slučaju magma se tiho razliva oko kratera i formira razne platoe i vulkanske ploče. U drugom slučaju, pri pojavi erupcija, raspršeni vulkanski materijal leti visoko iznad kratera, ponekad i nekoliko kilometara u visinu. Izbačeni materijal se često vraća u krater, a većim dijelom deponuje oko kratera. 

Prema putu i konsolidaciji magme, treba razlikovati površinske i podzemne oblike magmatizma.

1. Površinski oblici

Mar ili nek predstavlja embrionalni oblik vulkana, koji je nastao za vrijeme jedne erupcije, bez izlivanja lave. Mada se javlja i u aktivnim i u ugašenim vulkanskim predjelima, potpuno je nezavisan od tektonske strukture svoje okoline. Mar je ljevkasto ili cilindrično udubljenje, koje je u vlažnom klimatu obično ispunjeno vodom i preobraćeno u jezero. Oko tog udubljenja, čija se širina kreće od nekoliko desetina metara do više od 2 km, obično nema vulkanskog materijala. Marovi se javljaju u većem broju u vulkanskim oblastima Švapskog Alba(NJemačka), Ajfela i Overnja(Francuska), u srednjoj Italiji, Južnoj Africi, Sibiru i dr. Pošto se u očvrsloj masi u njihovim kraterima često nalaze dijamanti i drugo drago kamenje, nazivaju se "dijamantska ognjišta".

sl.2. Mar ili nek 

Vulkanska kupa je osnovni oblik vulkanskog reljefa. Na vrhu kupe ili sa strane nalazi se otvor iz kojeg izbija različiti usijani materijal, porijeklom iz zemljine unutrašnjosti. Otvor na vrhu naziva se krater, a kanal koji spaja krater sa zemljinom unutrašnjošću - glavni kanal. Ogroman krater, najčešće otvoren, razoren s jedne strane naziva se kaldera. Vulkanske kupe nastaju nagomilavanjem izbačenog materijala oko kratera.

Vulkanske kupe dostižu ogromne dimenzije. Havajski vulkan Mauna Loa visok je 4.170 m, a Mauna Kea 4.214 m. Ključevskaja Sopka na Kamčatki diže se do 4.850 m, Kilimandžaro 6.010 m itd.

sl.3. Vulkanska kupa Popokatepetla

Širina kratera takođe je različita: Vezuv i Etna oko 620 m, Krakatau 7 km, Mauna Loa 4,5 km, Pik na Tenerivi(Kanarska ostrva) 10-20 km, Aso na ostrvu Kiu Šiu(Japan) 14-23 km najveći krater na svijetu, čija dubina iznosi 500 m).

sl.4. Krater Vezuva

Vulkanske kupe se mijenjaju i razaraju pod uticajem spoljašnjih sila. U oblastima vlažne klime padine vulkanskih kupa izbrazdane su radijalnim erozivnim žlijebovima, koji se zovu baranko.

2. Podzemni oblici - ovi oblici se formiraju kada užarene mase nisu u mogućnosti da se probiju na površinu. Izlivanje magme na površinu Zemlje neuporedivo je manje od mase koja se zadržava u Zemljinoj kori. 

Gromade su velike nepravilne mase dubinske konsolidacije, koje se šire sa dubinom. Više gromada obrazuju još veći podzemni oblik - batolit. Erozija može otkriti samo gornje, periferne dijelove gromade. 

Lakolit ima oblik pečurke, koja nastaje kad magma dođe u površinsku seriju sedimentnih stijena i pod pritiskom se u njih utiskuje i izdiže ih gradeći svod. Zasvođeni sedimenti pucaju i u pukotine prodire lava, obrazujući žice. Lakoliti su u vezi sa Zemljinom unutrašnjošću jednim ili više relativno uskih kanala, kroz koje dotiče magma. Prečnik lakolitskog svoda može biti duži od 5 km, a debljina do 1 km. Lakoliti mogu graditi i površinske oblike izdizanjem svoda od sedimentnih stijena.

sl.5. Lakolit 

Žice ili dajkovi nastaju ulaskom magme u pukotine različite širine, koje su ograničene gotovo paralelnim zidovima. Ako se magma utisne u neotporne stijene, dajkovi se mogu javiti u reljefu kao oštri i istaknuti oblici, poslije odnošenja manje otpornih stijena. 

Skladovi su magmatske žice, utisnute obično u horizontalne slojeve, koji nisu izdignuti, već se magma rasplinula između njih i očvrsla.