MIKELANDJELO
    Mikelandjelo je bio sin osiromasenog firentinskog plemica.Posto je zavrsio segrtovanje u ateljeu slikara Girlandaja, stupio je u vajarsku skolu Lorenca de Medicija kojom je rukovodio Bertoldo, gdje je stvarao djela kojima je pokusao da se nadmece s antickim vajarskim ostvarenjima. Godine 1496. otisao je u Rim gdje je stvorio svoje prvo znacajnije djelo Pjeta (Pieta), koje je predstavljalo novinu posto je sjedinjavalo dvije mermerne figure u jednu cjelinu. Vrativsi se u Firencu 1501. isklesao je svog cuvenog Davida, zavrsni izraz naturalizma XV vijeka.U to vrijeme Mikelandjelo je slikao i svoju Svetu porodicu.
    Firentinska republika pozvala ga je 1504. godine da u Palacu Veki naslika ogromnu fresku. Prikazujuci jedan dogadjaj iz rata sa Pizom kada je vojnike neprijatelj iznenadio za vrijeme kupanja, mogao je da uvede veoma raznovrsno mnostvo pokreta u prikazivanju ljudskog tijela. Mikelandjelo je bio prvi umjetnik koji je prikazao tijelo u njegovom cijelokupnom opsegu akcije.
Poslije toga papa Julije II mu je povjerio izradu svoje grobnice,posao kojim se bavio, sa prekidima, cetrdeset godina.Uskoro je zapoceo i ukrasavanje svoda Sikstinske kapele.I pored izuzetno teskih uslova Mikelandjelo je za nevjerovatno kratko vrijeme zavrsio tu "ogromnu biblijsku simfoniju". Prvobitni nacrt za grobnicu Julija II nikada nije izveden, i Mikelandjelo je napravio samo velicanstvenu statuu Mojsija.
    Mikelandjelova karijera arhitekte pocela je 1520. kapelom porodice Medici u crkvi San Lorenco u Firenci, gdje je trebalo da se arhitektura i vajarstvo upotpunjuju. Svojim neortodoksnim tretiranjem klasicnih tema Mikelandjelo je utro put baroknom stilu. Kupola Crkve svetog Petra bila je jedno od njegovih kasnijih arhitektonskih djela. Njegovo posljednje veliko slikarsko djelo, Strasni sud, na oltarskom zidu Sikstinske kapele, pokazalo je svojim vladanjem pokretom u prostoru tok kojim ce se razvijati italijanska umjetnost u slijedecem vijeku.