GRADNJA I IZGLED

Prve korake ka izgradnji Versaja učinio je Luj XIII izradnjom paviljona za lov 1624.godine. Tu će Kralj Sunce podići spomenik dostojan svoje slave, pozornicu  na kojoj će punih pedeset godina prikazivati svijetu, Francuskoj, dvoru, pa čak i sebi, balet moći. Njegova palata, palata a ne dvorac, biće podignuta u Versaju, usred ogromnog i raskošnog parka kakav nije viđen od vremena rimnskog cara Hadrijana i njegove vile u Trivoliju.

            "Pariz, budući da je prestonica kraljevstva i mjesto boravka kralja, daje podsticaj ostatku zemlje, a svi poslovi započinju u njemu", riječi su Kolbera koji se protivio ideji preseljenja kompletnog dvora i birokratskog aparata iz Pariza u Versajski dvorac. Još je dodao: "Versaj je stvoren za razonodu, Pariz za slavu, a kralj se nalazi u rukama dva čovjeka ( arhitekte Levoa i stručnjaka za parkove Lenotra ), koji ga znaju samo u Versaju, to jest prepuštenog uživanju i razonodi, a ne znaju njegivu potrebu za slavom."

Kolber se prevario.Versaj kralju nije služio samo za razonodu već i za nametanje svoje apsolutističke ideje.Želio je kompletan dvor uz sebe da bi ga mogao kontrolisati.

            Ličnosti zaslužne za izgradnu Versaja su arhitekta Levo, pejzažista Lenotr i slikar Lebren koji su stupili u kraljevu službu sa zadatkom da Versaj pretvore u privlačnu tačku Evrope.

            Godine 1671. kralj je započeo prodaju okolnog zemljišta, obrazujući prvo jezgro gradića Versaja.Obrazovana su Kraljevo dvorište i unutrašnje Mermerno dvorište okruženo starom zgradom.Na sredini zdanja postavljena je kraljeva spavaća soba koja je tako postala okosnica cijelog kompleksa.Ispred dvora, niz vrtova završavaju se na drugom trgu od kojem kojeg zrakasto polazi pet aleja. Dimenzije su veoma impozantne. Samo vrtovi sa alejama ili drvećem koje obrazuje složene geometrijske figure zauzimaju više od pola kvadratnog kilometra.Između 1668. i 1671. godine, park se udvostručio. Poslije niza terasa, umjesto centralne aleje Lenotr je napravio veliku vodenu površinu u obliku krsta, Veliki kanal , na čijem završetku je podigao nov trg od kojeg polazi deset aleja.Ubrzo mnoge aleje zamjenjuje vodenim površinama ( koristeći, pri tom, čak i vojnike kao radnu snagu ) i postavlja fontane koje svojim vodoskocima dajući parku treću dimenziju, predstavljaju čudo Versaja, najveći ponos Luja XIV.

Enterijer je bio izuzetno bogat proizvodima izrađenim u Goblenovoj radionici namještaja, pravljenim od zlata a najviše od teškog srebra.  

1677. godine, Luj XIV odlučuje da trajno u Versaj preseli ne samo svoju porodicu već i dvorsko plemstvo, njihove pratnje i sve veći broj činovnika bez kojih je bilo nemoguče vladati.

Istovremeno gradi i prateći grad za elitne goste i taj zadatak povjerava Žilu Arduenu Mansaru. Mansarovo proširenje i izmjene bile su velike i temeljne. Na zgradi prema parku napravio je Galeriju ogledala,             hodnik dugačak 70 metara u kome je nasuprot svakom prozoru, koji gleda na park, postavljeno veliko ogledalo.Ogledala su rađena u kraljevskim radionocama koje su nastojale da Veneciji oduzmu monopol u proizvidnji stakla. Hodnik povezuje sjeverno i južno krilo središnjeg dijela dvora, to jest, Salone rata i mira , ukrašenim freskama na kojima su prikaziani najznačajniji događaji vladavine Luja Velikog.

Napravljeno je i novo ogromno dvorište, Dvorište ministara, zatvoreno dvjema velikim zgradama namjenjenim činovnicima. Ispred tog dvorišta je Vježbalište oblika trapezoida, na kojem su podignute nove konjušnice ( Velika konjušnica na sjeveru i Mala konjušnica na jugu ).

I park je doživio Mansarov ' zemljotres' . Na južnoj strani su zasađene pomorandže, a uokvirene su ogromnim stepeništem Cent Marches, od 100 stepenika.Ono čuva najljepše i najdragocjenije primjerke evropske flore. Drugi zahvat u parku je Kolonada, veliki krug stubova na jednom proplanku.

            Pred kraj XVII vijeka, kraljevska palata u Versaju je praktično završena, s tim da su izvršene manje nadogradnje za vrijeme Luja XV, Luja XVI i Luja Filipa.