VLADARI, INTRIGE I ZANIMLJIVOSTI |
|||||||||
Versaj - spolja gledano simbol savršenstva, sklada, harmonije i
moći francuske burbonske dinastije, ali kakve tajne kriju zidine
njegovih dvorana?
Nedjelja, 5. septembar 1638. godine prije podne. Topovi utvrđenja
San Žermen-an-Le, kraljevske rezidencije van Pariza, ispalili su početne
plotune. Njima su se pridružili pucnjevi pušaka, mise zahvalnosti u
crkvama, vatrometi, vatre, pjevanje i igranje na ulici kao i besplatno
dijeljenje vina.Razlog ovom uzbuđenju bilo je dijete, zdravo i muškog
pola, koje je konačno, nakon dvadeset i tri godine jalovog braka,
dalo nasljednika Luju XIII, kralju Francuske i Ani Austrijskoj, njegovoj
ženi. Slavila je
cijela Francuska osim kraljevog brata, Gastona Orleanskog, za koga se
sumlja da je proširio ' dezinformaciju ' da je budući Luj XIV dijete
kardinala Rišeljea, ministra koji je i ' inače ' obavljao sve
kraljeve poslove. Sa nepunih jedanaest godina, Luj XIV, nazvan 'Bogomdani', biva protjeran
sa dvora nakon što je
predsjednik Skupštine grubo uvrijedio njegovu majku, straža u palati
napadnuta, a kancelar zasut kamenjem sa barikada. Ubrzo se vraća na
dvor i biva proglašen za kralja 1643. godine. Od tada
počinje njegova vlast strogog apsolutiste:
- suverenova vlast mora biti neograničena
- sve je morao obavljati kralj
- kralj ima vrhovni nadzor nad svim stvarima, riješava sva
pitanja, potpisuje sva
dokumenta
- u slučaju potrebe prenosi svoju vlast na drugoga, ali je
nikad s drugim ne dijeli. U
istoriji ostaje upamćen po rečenici: " L'Etat, c'est moi
" ( " Država, to sam ja " ). Zbog
takvog načina vladanja biva omražen u narodu koji ga ismijava i u
neprilike dovodi njegove 'milosnice' . Samouvjeren, egocentričan, ljubomoran Luj XIV je na zatvor osudio
Fukea, svog ministra finansija, jer je ovaj živio lagodnije, ljepše,
'kraljevski' više i od samog Kralja Sunce. Bio je opsjednut izgradnjom Versaja i lično je davao detaljna
uputstva za izgradnju fontana. Godine 1672. izdaje naredbu:
" Kralj želi da fontane rade uvijek sledećim redom kad
Njegovo Veličanstvo do-
lazi u Versaj. Kad ne bude željelo, Ono će to reći. Kad
Njegovo Veličanstvo
stigne putem, glavni nadzornik fontana pobrinuće se da pusti
vodu:
U Piramidu, Aleju voda, Zmajevu, pazeći
da te fontane dostignu savršenstvo
u trenutku kada se njegovo veličanstvo pojavi na početku
puta. Ma sa koje stra-
ne da stigne Njegovo Veličanstvo, Ono želi da Dvorišna,
Terasasta i fontana Si-
rene počnu da rade u trenutku njegovog nailaska.
Pošto fontana Paviljon ne mo-
že da radi ako se ne zatvori Piramida,
poslužitelj fontana zadužen za ove dvije
fontane paziće da ne zatvori Piramidu prije nego
što Njegovo Veličanstvo uđe u
malu aleju Paviljona odakle ne može vidjeti Piramidu, i odmah
će pustiti vodu u Paviljon, kako bi proradio prije nego
što ga Njegovo Veličanstvo ugleda..."
Svog pejzažistu Lenotra, kojeg je godišnje plaćao 30 000 libri ( u
vrijeme kada je prihod od 500 libri smatran svakog poštovanja ), posuđivao
je evropskim vladarima protiv kojih je ratovao samo godinu dana ranije. Luj
XIV je bio prvi vladar koji je imao zvanične ljubavnice
"metrese" . Ustanovio je tu ' instituciju ' koja se prenijela na
sve evropske dvorove.
Jedna od njih je bila Fransoazu Atenaide de Montespan. Njena prethodnica
bila je Luiza de la Valijer koju je Montespanova zamijenila rodivši
kralju osmoro djece. Međutim, i nju je svrgnula vaspitačica koju
je sama izabrala za svoju djecu. Madam de Montespan koja je nekad bila
svemoćna na dvoru, godinama je tu živjela ponižena i napuštena.
Zvanično je zadržala svoje ' mjesto '. Kraljevska zaštita se
protezala i na nju kada je upletena u "aferu otrova", mračnu
priču o trovanju i crnoj magiji. Ali Luj je prolazio kroz njene sobe
da bi otišao 'vaspitačici' de Mentnonovoj sve dok grubo nije odlučio
da je otjera, naredivši da se doslovno kroz prozor izbaci namještaj
kojim su bile opremljene njene prostorije: skupocjena Bulova mladalačka
djela i bogati radovi Goblena. Madam de Montnon nije voljela dekor slave i
prljavštinu dvora, gdje su je čuli kako se žali da će u ime
veličanstvenosti morati da "umre simetrično". Za
vrijeme svoje vladavine kralj je gotovo svakodnevno priređivao
predstavu svojim podanicima učestvujući na Gran Kuveru, to jest
na javnom ručku koji služe kraljevići dijeleći servijete,
i visoke ličnosti kraljevstva koje raznose hranu. Oni dvore samo
"djecu Francuske", zapravo, članove članove kraljevske
porodice po krvnom srodstvu. Prinčevi stranih kraljevskih kuća i
španske velmože imaju pravo na tabure, neudobnu stolicu bez naslona, dok
svi ostali moraju da stoje. Savjetujući
svom nasljedniku ( djetetu od pet godina, potomku svog sina ):
"Olakšajte breme svom narodu i učinite ono što sam ja
imao nesreću da ne učinim ",
izdahnuo je 1715. godine zbog
gangrene noge. Luj
XV nastavlja očevu tradiciju, barem kad su u pitanju žene. I sam
njegov pogreb bio je pozdravljen povikom: " Ode stari kavaljer
". Jedna od njegovih najpoznatijih milosnica bila je
markiza de Pompadur, rođena u građanskoj porodici kao Žan
Antoanet Poasan. Umrla je od tuberkuloze u 43. godini, kao jedina kraljeva
ljubavnica koja je izdahnula pored kralja.
Luj XVI (nazvan "Kralj Sunce"), ličnost koja je kao vladar doživjela francusku buržoasku revoluciju, na dan pada Bastilje 14. jula 1789. godine, vrativši se iz lova, u svoj dnevnik zapisao je: " Ništa ". Njegova supruga, kćerka Marije Terezije, Marija Antoaneta na vijest da su se Parižani pobunili jer nemaju hljeba, odgovara rečenicom koja je ušla u istoriju:
Napoleon, koji uređuje Veliki Trijanon kao
omiljeno boravište u prirodi, odgovara onom ko mu savjetuje da obnovi
dvorac Velikog kralja: " Ne usuđujem se".
Tek će Luj Filip, kralj građanin koji Francuskoj daje kao
program jednu jedinu rečenicu: " Obogatite se ", kralj koji
tako malo odgovara da se zemlja buni protiv njegove vladavine , obnoviti
dvorac. Ubrzo zatim Galerija ogledala doživljava jedan veliki upad. Republikanski delegati izabrani na izborima 8. februara 1871. godine, čekajući da uđu u Pariz, sklonište nalaze u Versaju, koristeći se Galerijom kao spavaonicom. |