VLADARI, INTRIGE I ZANIMLJIVOSTI

           Versaj - spolja gledano simbol savršenstva, sklada, harmonije i moći francuske burbonske dinastije, ali kakve tajne kriju zidine njegovih dvorana?

 

            Nedjelja, 5. septembar 1638. godine prije podne. Topovi utvrđenja San Žermen-an-Le, kraljevske rezidencije van Pariza, ispalili su početne plotune. Njima su se pridružili pucnjevi pušaka, mise zahvalnosti u crkvama, vatrometi, vatre, pjevanje i igranje na ulici kao i besplatno dijeljenje vina.Razlog ovom uzbuđenju bilo je dijete, zdravo i muškog pola, koje je konačno, nakon dvadeset i tri godine jalovog braka, dalo nasljednika Luju XIII, kralju Francuske i Ani Austrijskoj, njegovoj ženi.

Slavila je cijela Francuska osim kraljevog brata, Gastona Orleanskog, za koga se sumlja da je proširio ' dezinformaciju ' da je budući Luj XIV dijete kardinala Rišeljea, ministra koji je i ' inače ' obavljao sve kraljeve poslove.

Sa nepunih jedanaest godina, Luj XIV, nazvan 'Bogomdani', biva protjeran sa dvora nakon što je predsjednik Skupštine grubo uvrijedio njegovu majku, straža u palati napadnuta, a kancelar zasut kamenjem sa barikada. Ubrzo se vraća na dvor i biva proglašen za kralja 1643. godine.

Od tada počinje njegova vlast strogog apsolutiste:

     - suverenova vlast mora biti neograničena

     - sve je morao obavljati kralj

     - kralj ima vrhovni nadzor nad svim stvarima, riješava sva pitanja, potpisuje sva

        dokumenta

     - u slučaju potrebe prenosi svoju vlast na drugoga, ali je nikad s drugim ne dijeli.

U istoriji ostaje upamćen po rečenici: " L'Etat, c'est moi " ( " Država, to sam ja " ).

Zbog takvog načina vladanja biva omražen u narodu koji ga ismijava i u neprilike dovodi njegove 'milosnice' .

Samouvjeren, egocentričan, ljubomoran Luj XIV je na zatvor osudio Fukea, svog ministra finansija, jer je ovaj živio lagodnije, ljepše, 'kraljevski' više i od samog Kralja Sunce.

Bio je opsjednut izgradnjom Versaja i lično je davao detaljna uputstva za izgradnju fontana. Godine 1672. izdaje naredbu:

    " Kralj želi da fontane rade uvijek sledećim redom kad Njegovo Veličanstvo do-     

       lazi u Versaj. Kad ne bude željelo, Ono će to reći. Kad Njegovo Veličanstvo

       stigne putem, glavni nadzornik fontana pobrinuće se da pusti vodu:

       U Piramidu, Aleju voda, Zmajevu, pazeći da te fontane dostignu savršenstvo

       u trenutku kada se njegovo veličanstvo pojavi na početku puta. Ma sa koje stra-

       ne da stigne Njegovo Veličanstvo, Ono želi da Dvorišna, Terasasta i fontana Si-

       rene počnu da rade u trenutku njegovog nailaska. Pošto fontana Paviljon ne mo-

       že da radi ako se ne zatvori Piramida, poslužitelj fontana zadužen za ove dvije

       fontane paziće da ne zatvori Piramidu prije nego što Njegovo Veličanstvo uđe u    malu aleju Paviljona odakle ne može vidjeti Piramidu, i odmah će pustiti vodu u Paviljon, kako bi proradio prije nego što ga Njegovo Veličanstvo ugleda..."  

Svog pejzažistu Lenotra, kojeg je godišnje plaćao 30 000 libri ( u vrijeme kada je prihod od 500 libri smatran svakog poštovanja ), posuđivao je evropskim vladarima protiv kojih je ratovao samo godinu dana ranije.

Luj XIV je bio prvi vladar koji je imao zvanične ljubavnice "metrese" . Ustanovio je tu ' instituciju ' koja se prenijela na sve evropske dvorove.                       

Jedna od njih je bila Fransoazu Atenaide de Montespan. Njena prethodnica bila je Luiza de la Valijer koju je Montespanova zamijenila rodivši kralju osmoro djece. Međutim, i nju je svrgnula vaspitačica koju je sama izabrala za svoju djecu. Madam de Montespan koja je nekad bila svemoćna na dvoru, godinama je tu živjela ponižena i napuštena. Zvanično je zadržala svoje ' mjesto '. Kraljevska zaštita se protezala i na nju kada je upletena u "aferu otrova", mračnu priču o trovanju i crnoj magiji. Ali Luj je prolazio kroz njene sobe da bi otišao 'vaspitačici' de Mentnonovoj sve dok grubo nije odlučio da je otjera, naredivši da se doslovno kroz prozor izbaci namještaj kojim su bile opremljene njene prostorije: skupocjena Bulova mladalačka djela i bogati radovi Goblena. Madam de Montnon nije voljela dekor slave i prljavštinu dvora, gdje su je čuli kako se žali da će u ime veličanstvenosti morati da "umre simetrično".

Za vrijeme svoje vladavine kralj je gotovo svakodnevno priređivao predstavu svojim podanicima učestvujući na Gran Kuveru, to jest na javnom ručku koji služe kraljevići dijeleći servijete, i visoke ličnosti kraljevstva koje raznose hranu. Oni dvore samo "djecu Francuske", zapravo, članove članove kraljevske porodice po krvnom srodstvu. Prinčevi stranih kraljevskih kuća i španske velmože imaju pravo na tabure, neudobnu stolicu bez naslona, dok svi ostali moraju da stoje.

Savjetujući svom nasljedniku ( djetetu od pet godina, potomku svog sina ):  "Olakšajte breme svom narodu i učinite ono što sam ja imao nesreću da ne učinim ", izdahnuo je 1715. godine zbog gangrene noge.

Luj XV nastavlja očevu tradiciju, barem kad su u pitanju žene. I sam njegov pogreb bio je pozdravljen povikom: " Ode stari kavaljer ". Jedna od njegovih najpoznatijih milosnica bila je  markiza de Pompadur, rođena u građanskoj porodici kao Žan Antoanet Poasan. Umrla je od tuberkuloze u 43. godini, kao jedina kraljeva ljubavnica koja je izdahnula pored kralja.  

Luj XV Burbonski

Markiza de Pompadur

Luj XVI (nazvan "Kralj Sunce"), ličnost koja je kao vladar doživjela francusku buržoasku revoluciju, na dan pada Bastilje 14. jula 1789. godine, vrativši se iz lova, u svoj dnevnik zapisao je: " Ništa ". Njegova supruga, kćerka Marije Terezije, Marija Antoaneta na vijest da su se Parižani pobunili jer nemaju hljeba, odgovara rečenicom koja je ušla u istoriju: 

Luj XVI, koji je volio rukotvorine

Marija Antoneta Austrijska

  " Neka jedu kolače ". Inače, Luj XVI je važio za dobrog majstora za satove sa kukavicom i mnogo se ugodnije osjećao kao običan zanatlija nego kao kralj. Prije nego što će oba supružnika biti giljotirani, u Versaju obrazuju zaselak Amo u parku Malog Trijanona, gdje su se kralj i velikaši kraljevstva, odbacujući svoje "zlatne odore" , igrali pastira.

            Napoleon, koji uređuje Veliki Trijanon kao omiljeno boravište u prirodi, odgovara onom ko mu savjetuje da obnovi dvorac Velikog kralja: " Ne usuđujem se".

            Tek će Luj Filip, kralj građanin koji Francuskoj daje kao program jednu jedinu rečenicu: " Obogatite se ", kralj koji tako malo odgovara da se zemlja buni protiv njegove vladavine , obnoviti dvorac.

            Ubrzo zatim Galerija ogledala doživljava jedan veliki upad. Republikanski delegati izabrani na izborima 8. februara 1871. godine, čekajući da uđu u Pariz, sklonište nalaze u Versaju, koristeći se Galerijom kao spavaonicom.